PRIJATELJSKA BOL....

NISAM TE TAKO DOBRO UPOZNAO,
KAKVU BIH TE MOJIM OCIMA VIDJEO....
ZNAM KAKO BIH TE GLEDAO KAD SE BUDIS,
ALI POGLED....SIGURAN SAM DA BIH SAKRIO.

NE ZNAM SRECO MOJA STA TI MOGU PONUDITI...
KAKO CU TI BUDUCNOST OD PROSLOSTI ODVOJITI.
SAMO ZNAM DA CU JEDAN DECEMBARSKI DAN,
ODSADA ZAUVIJEK ZBOG TEBE PAMTITI.

ZNAS DA JE SRCE MOJE PUNO RANA,
OD ONOG TRENA SVE OD ONOG DANA.
ZNAM....PRICA TEBI DOBRO DOBRO ZNANA,
TUZNIM SAPATOM MNOGO PUTA ISPRICANA.

KADA SAM PRVI PUT VIDIO TVOJU LJEPOTU,
TADA SAM SHVATIO,DUSE TVOJE DOBROTU.
OD TOGA TRENA PA SVE EVO I SADA,
MISLJAM,O PUTU PUNOM BOLI I JADA.

OKEAN HLADNI,SA OLUJOM,SNIJEGOM I LEDOM,
GAZILA GORDO,OSMJEHOM VRELIM,NJEZNIM POGLEDOM.
SAPATOM,BLAGU,NJEZNU RIJEC IZGOVORENOM,
MLADOG SVOG ZIVOTA, I MOMENTOM POKLONJENOM.

SNOVI,KOJI SU DIO ZIVOTA,MOGA RODNOG KRAJA,
MORSKI VAL TE CUVA,OSTA SJETA,OD PRVOG MAJA.
DUSA,TVOJA JE USAMLJENA,BASCA, KOJA JE DALEKA,
ZABRINUTA SECE SAMA NEZNAJUCI STA JE SUTRA CEKA.

KADA MJESEC DODIRNE TI LICE,TVOJA CE SJENA,
POTOPLJENI BROD,RASPRSNUTI,KAO MORSKA PJENA.
OZNACITI KRAJ,TAMNE POMRCINE,TIHOG TI ODLASKA,
VRIJEME POMRSITI,TRAGOVE,TVOJIH NJEZNIH KORAKA.

PONOVO CE HTJETI,DODIRNUTI,TVOJA NJEZNA RUKA,
CAROBNO LEBDECI,UZ RIJEKU MEDA I MLIJEKA.
OCARANA,SUNCEVA SVJETLOST,SIJACE KRAJ TEBE.
SRETNO,SE BUDITI,NA ZEMLJI,RODNOJ ISPOD SEBE.

E.TERZIC
========

OPOMENA

COVJECE MILI TI MALIM SE STVORI,
NEK U TVOM SRCU ZAR LJUBAVI GORI.
ISPRAVI GRESKU,DOBROTU JEZIKOM ZBORI,
DA DJELO TVOJE NIKOGA NE MORI.

NE DOVODI SEBE U TESKE DILEME,
UZMI OD ZIVOTA ONO STO TI SE NUDI.
NE OPTERETI SVOJE VEC GRIJESNO BREME,
POSTANI MIRISNA RUZA,CISTOG SRCA BUDI.

NEK TVOJA DOBROTA,MEKSA TVRDA SRCA,
BLAGO USNAMA ZBORI,SVOJE RUKE PRUZI.
TIJELO I SRCE CE TAD MILINOM DA KUCA,
SKRUSENO CE SVEVISNJEM DA POSLUZI.

TO CEMU SE MOLIMO SVEVISNJEG JE GLAS,
ISKUSENJA LJUDSKOM PATNJOM,U VJERI JE SPAS.
PRAZNE RUKE,PRAZNO SRCE,A PUSTA I SJENA,
DUSA ODLAZI U ZIVOT NOVI,DOLAZI SMJENA.

LJUBAV,ISTINA,PRAVDA I SRECA.
OSTACE BLISTATI NA PUTU TVOM.
IMA ONAJ KOJI DZENET OBECA,
SVAKOM PONIZNOM ROBU SVOM....

PODARI ZIVOT,TRENUTKOM NEIZBJEZNE SMRTI,
DUHOVNU SNAGU SVOM UMETU DAJE.
SJENA KOJA BIJASE,OD PALMA KOJE TRAJE,
DA MILOST POSTIGNU I LJUBAV POTRAJE.

ZAVRSI SE PUTOVANJE OSTACE MIRNA BRDA,
SIVA PRAZNINA,VJETAR KOJI USNULE BUDI.
MJESTO KOJEG NEMA A ZELJNO ZUDI,
OD ZLA DA NAS SPASI A ISTINU PONUDI.


E.TERZIC
========

SESTRO I BRATE

ZELJNE MISLI TAMO DO VIJEKA,
GDJE PROTICE BOSNA NAM RIJEKA.
DA JE GLEDAM KADA ZORA RUDI,
KAKO PJENI I DA ME PROBUDI.

PLAKALO JE OKO NJENO,
U TUDJINU KAD SAM KREN'O.
REKLA MI JE NECU SKRITI,
BRATE NEMOJ ME ZABORAVITI.

I SAD STOJI MOJA KUCA STARA,
NEMA NIKOG VRATA DA OTVARA.
ZAPLAKALO NEBO OD TUGE I JADA,
PA I SESTRA STO SE BRATU NADA.

GLEDA SLIKE A SRCE JOJ PATI,
CEKA BRATA KUCI DA SE VRATI.
GODINE PRODJOSE PA DUSA JE BOLI,
NJENOG BRATA NEMA ONOG KOGA VOLI.

TUGA BRATE,TUZNE MRKLE NOCI,
SVE SE NADAM DA CE TUGA PROCI.
HOCU BRATE KUCI DA PUTUJEM,
SESTRE BRACU SVOJU OBRADUJEM.

PATIM BRATE PITAM ZA DRUGARE,
MISLIMA SAM POKRAJ KUCE STARE.
NOC PROLAZI EVO SVICE ZORA,
NA KRAJ SV'JETA PREKO PLAVOG MORA.

STIGLO PISMO OD SESTRE RODJENE,
I U PISMU SAD POZIVA MENE.
TUDJINA TI NIJE RODNI KRAJ,
BRATU SESTRI DODJI U ZAGRLJAJ.

SESTRO MILA MOJE OCI PLACU,
SALJEM POZDRAV ZA TEBE I BRACU.
SUZA SUZU NIZ OBRAZ PRESTIZE,
BRAT I SESTRA DA SU SAMO BLIZE!

E.TERZIC
========

UZDAH SRECE

STRAH ME,OVE STVARI OPET CE NAM DOCI,
ISTE STO SU BILE I KAKO SU PROSLE.
TI TAMNI DANI JOS TAMNIJE NOCI,
LJUBAVI NESTADE I SVE TUGE DOSLE.

OPET CEMO TADA IZ VLASTITOG GROBA,
OSMATRATI NEBO NOVIM PROZIVLJENJEM.
MASTAT CEMO OPET STARO NOVO DOBA,
SVOJIM NEKIM PLACEM I RATNIM HTIJENJEM.

DA LETIMO UVIS DA NE BUDE RATA,
SVIJETOM MIR NEKA VLADA, DA NEMA BUNE.
DA SNUJEMO SNOVE DA OTVORIMO VRATA,
I KAMEN TUDJI NASE MISLI KUNE.

JEDNOM DAVNO PRIJE UMRLA NAM NADA,
HILJADE LJETA OPET CE NAM PROCI.
PONOSNA A TUZNA NASA SRCA MLADA,
TAJ CEKANI OSMIJEH OPET CE NAM DOCI.

DA BAREM TADA NIKO NEPALI SVIJECE,
HILJADAMA ZELJA DA NIKO NE PLACE.
OTVORIMO TA NASA SRCA ZAKOVANA,
KAO NIKAD DOSAD U SRECI BEZ RANA.


E.TERZIC
========

SNOVI PUSTI

NA DUVARU LAMPA DOGORIJEVA,
SVE UTIHLO NI PTICIJEG PJEVA.
STARI SPORET IZ OCEVOG VIJEKA,
CJEPANICA KO DA NEKOG CEKA...

ZLATNI PLAMEN PO TAVANU PISE,
MOJE SNOVE KOJIH NEMA VISE...
BUDAN SANJAM SKLOPLJENE MI OCI,
U JOS JEDNOJ PROHUJALOJ NOCI...

MJESEC ZVIJEZDE JOS TU MIRNO STOJE,
BAS KO NEKAD IZ MLADOSTI MOJE...
USUNJA SE NOC KO LOPOV U KUCU,
ISTJERA N'AVLIJU ODUZE ODAJU MI VRUCU.

NAPOLJU TRESNJA I STARI ORAH,
PROBUDI SE UMORAN I POVIKA AHHH!!!!
NESTO ME GRUDIMA PROZE I ZABOLI,
DALEKO SU MOJI KOJE DUSA VOLI...

MOJA RAJA,KUCA KOJE NEMA VISE.
NEMA MENE TAMO,SRCE S MUKOM DISE.
SAMO NOC I MJESEC STO SE NEPOMJERISE,
NIKOG NEMA TAMO,NEMA NIKOG VISE !!!!...

E.TERZIC
========

HVALA TI MAJKO

Ti mi ljubis lice, ljubis moje oci,
Iz oka ti cesto vrela suza skoci.
Uzdahom me grijes,iz grudi hranis,
za mene dovis i od zla me branis.

Ustajes nocu, cesto ljubis mene,
mojom bolesti tvoje srce vehne.
Znam tvoje obaveze lahko nije majko,
bio covjek il'dijete nejako.

Ti me puno volis, ja sam evlad tvoj,
osmijeh licem nudis topli vedri svoj.
Kud god idem majko,tvoj me uzdah prati,
za suze prolivene, oprosti mi mati.

Jezikom me dozivas,al' srcem me volis,
za moju srecu ti se Bogu molis.
Ceznes,sve mislis na evlada svoga,
skrusena takva klanjas se pred Boga.

Dijete sam tvoje,stobom nisam cesto,
tvom je srcu ponekad prazno moje mjesto.
Al'kad majko cujes da sam u nevolji,
srce ti zadrhti a dusa zaboli.

Pa uvijek je tesko bilo biti mati,
Dusa boli, cvili, srce gorko pati.
Jer briga za djecom tuga je golema,
majka,prijatelj,veceg blaga nema.

Majko moja najdraza,uvijek kazem tako,
krilo ti je toplije, nego sunce jarko.
Ponekad te vidim da i suze kane,
majci je hvala za poklonjene dane.

Oprosti mi majko sve grijehe moje,
na molitvi Bogu moje ruke stoje.
Ti se Boze smiluj mojoj majci miloj,
oprosti joj grijehe i mrtvoj i zivoj.

E.TERZIC
========

SREBRENICA

Prekinuta mladost ticom ubijenom u letu,
tu mi bjese zivot ko nigdje u svijetu.
zavrsen na vrhovima SREBRENICKIH gora,
svijetom posijani preko raznih mora.

Nestadose nevina neduzna nam djeca,
za kojima danas moja SREBRENICA jeca.
Zavrsi se putovanje,nepokoseno polje,
iz djetinjsta moga neostvarene zelje.

Jednom sve sto prodje vjecnost nasa biva,
na cvijetovima krv, ruka sehida otkriva.
Tisina odjekuje zvijezde nijemo stoje,
posmatraju SREBRENICU i dio ljubavi moje.

I meni tuzno sjecanje,jace je od smrti,
nemirnim snom sto danas se vrti.
Toliko lijepog SREBRENICE ponesoh u sebi,
Svijeta,suho zlato prodao je nebi.

Djecacke mi doline postase provalije,
suma moje SREBRENICE sad sehide krije.
Poredani zajedno na namaz u vremenu,
molitvom se mole na cistome kamenu.

Prekinuta mladost,nedosanjana skola,
iz grudi punih snova i djecijeg bola.
Slomljenih krila sad letim ko ranjana tica,
krv,smrt,kolona pusta moja SREBRENICA.

Tamna noc,bez sna,liju smrtonosne kise,
Zvijeri sumom mojom,djecije snove ubise.
Zazvonise zvona i skolske djecije zgode,
neduzna djeca sad rastu,slobodu nek vode.


E.TERZIC
========

ALLAHOVOM STAZOM KRENI

Ni znao dovoljno nisi,od ALLAHA stvoren ti si,
tvoga prvog maksumovog daha,da si poklon od ALLAHA.
Dobrotama insana i mumina ce vjecno sjati,
prekratka je tvoja staza,kraj ce brzo i to shvati.

Kreni stazom vidljivom,to ce biti tvoja staza.
RESSULLOVIM putem brodi,najbolje ce da te vodi.
Ko zna sto ti sutra sprema,tvoj put bez putokaza,
nek znas drugoga puta nemas,ALLAHOV je pun dokaza.

Nikad nije kasno,probudi se iz sna se preni,
Ostavi tminu,ALLAHOVOJ svjetlosti se okreni!
Cvrsto ALLAHOVOM stazom hodi,ezanovim zvukom,
sehadetom ucvrsti se,abdesti se desnom rukom.

Jednoga ces dana stici,na kraj svega sto se svodi,
kad ce tvoja dusa biti,sto ALLAHOVIM putem hodi.
Tad ces spoznat ko si,sta si,koliko tada vrijedis,
Da si neko samo zato, sto ALLAHOV put sad slijedis.

Kasno nije nikad,od loseg i zla se odvoji!
Vjernik na svjetlom putu uvj'ek iskreno stoji!



E.TERZIC
========

JEDINA ZELJA

Imam jednu zelju vecu,
eh da mi je imat srecu.
Da resulla naseg vidim,
nikog nemam da se stidim.

Licem blago da se smijem,
niz obraze suze lijem.
Valja grijehe ostavljati,
vjerno njemu robovati.

Kur'an casni govori,
svaka dusa ce da zbori.
Dunjaluk ce brzo proc,
kabur ceka valja poc.

Tewbu rabu da ucinim,
prije toga zamolim.
Za halala i oprosta,
od zivota sto mi osta.

Moj insanu grijesni,
tewbu rabbu ucini.
Da ti grijehe oprosti,
od rane ti mladosti.

Ovaj zivot kratak jest,
pred allaha treba sjest.
Dal uzivat sve uspjehe,
Zamoliti za svoje gr'jehe,


E.TERZIC
========

DOLAZI RAMAZAN

Priblizava se vrijeme posta,
i dolazak milog nam gosta.
Zlatnom bojom mladjak namazan,
veseli se mumine stize ramazan.

Obdan posti noci ibadetu posveti,
nek te nista u tome nemoze pome'ti.
Kelime spominji pa i sehadet,
kod stvoritelja takav je ibadet.

Ramazanom zapoceta objava KUR'ANA,
posjecuj dzemat to je nasa hrana.
Teravih poseban ramazanski ibadet,
Poslanikov nama ostavljen amanet.

Post otvara sva vrata ahiretu.
„KO RAMAZAN PROVEDE U IBADETU,
IZACI CE INSALAH CISCI OD GRIJEHA“.
Hadis neka bude opomena i utjeha.

Niposto ne propusti jos jednu priliku,
amanet je upucen zajednici i covjeku.
Obavezno dzemat svoj ojacavajmo,
svoje rodbinske veze nezapostavljajmo.

Ramazanskih blagdana poruke iskoristimo,
sebe da promijenimo,Allahha zadovoljimo.
Ucinimo Istigfar kao pruzenu nam priliku,
da Dzenetu podjemo u finom nam ahlaku.....

Ramazan mjesec bas nam tako blizu,
sto svi cestiti mumini moraju znati.
Jesmo li ga braco i premile sestre,
i ovaj put veselo spremni docekati???


E.TERZIC
========

KADA SAM OTISAO

Kada sam od tebe odlazio,
tamo gdje me zivot nosi.
Odlazio poput lista,
kojeg vjetar svijetom raznosi.

Kada sam od tebe odlazio,
skupio sam majko,sve mi uspomene.
Voljecu te jedina moja,
a znam da volis i ti mene.

Kada sam od tebe odlazio.
znao sam lahko da nece mi biti.
Jer bol ce moje srce razdirati,
tuga golema zivot ce mi pratiti.

Kada sam od tebe odlazio,znam,
vrata ces za mnom tiho zatvoriti.
I samo cu ti jedno sapnuti,
halali majko...sve cu ti halaliti.

Kada sam od tebe odlazio,
plakalo mi srce cijelo!
Sada nisi tu,neljubis mi celo,
dusa moja place,place moje tijelo.

E.TERZIC
========

KAKO BOLAN NEMA BOSNE

IZVORI ZAVICAJA

Okitila hladna zima pa i inje,
moj mili zavicaj PLAV i GUSINJE.
Prekrivena polja i doline,
jazuk sto nam nema omladine!

Samo vjetar vije s'Prokletije,
u dusi se neka ceznja krije.
Da vidimo sve najmladje nam nase,
potomke nam naseg pase-ALI PASE.

Zato majko GUSINJA i PLAVA,
nemoj kleti daljinu prokletu.
PLAV i GUSINJE ponos su i dika,
odselise tamo gdje je Amerika.

Nasi mladi svi su svjesni toga
sto ostase bez Gusinja-Plava svoga.
Tu ljepotu sto je CRNA GORA nema,
izvorski dernek a u dusi trema.

Nama ovdje zima je i inje,
a merak poci u PLAV i GUSINJE.
Gdje nam mili nasi ostarase,
PLAV, GUSINJE do Berana nase.

A sad ljeto u punom je jeku,
VRUJI nasoj svi putevi teku.
Duse pune briznosti topline,
cvrste kao plavljanske planine,

Puni merhameta i nasega nam dina,
kad se cuje ezan mujezina.
PLAV-GUSINJE poznati su svima,
prelijepi kao da su MEKA i MEDINA....


E.TERZIC

MOME DJEDU

Sve nam stare kuce popravise,
rahatluk srcu dragom oborise.
Cardak djedov mali ali drag,
musafire sluso sjedao na prag.

Moja dusa jos i danas place,
avaza dobra ti stari covjece.
Zavolijo sam topli cardak tvoj,
avliju vidim,odraste tu i otac moj.

Djed ostario,pogleda sa cardaka svoga,
svakog putnika pa i unuka maloga.
Sa cardaka sokaci vidljivi su nasi,
visoki basamaci,to me pomalo plasi.

Ko nam takvu sudbinu skroji?
Sanjam cardak dedo na njem stoji.
Pitaju me ljudi,sta me vuce 'vamo?
Moj dedo,otac,ja sam roden tamo.

Imal' dedo od cardaka ista prece?
Nejma sinko to je cardak moje srece!
Na cardaku uz price snove snili,
tako da smo najsretniji bili.

Na cardak dedi isao sam cesto,
pricaj dedo napravi mi mjesto.
Tiho poce pricu dok nikoga nema,
na cardaku dvorcu mojih uspomena.

E.TERZIC
=========

PROLJECE

O snijegu ostaju samo price,
poslije zime zivot se budi.
Proljece svijetom radosno klice,
svako srce za proljecem zudi.

Zato dan i noc traju isto,
sarenilo proljetnog svjetla.
Behar mirise i hrast vec olisto,
nedostaje pjesma jutarnjeg pijetla.

U dnu duse probude se osjecaji,
avlijom jorgovan mirisom budi.
Daleko je dom i mili zavicaj,
kopne se promrzle zemljine grudi.

Proljeca bude i povratak roda,
kada cvjetovi stidno izviru glave.
Napolju dosla proljetna moda,
suncem obasjane nicu zelene trave.

Odlazak zime lastavice nose,
ptice o ljubavi sevdalinku pjevaju.
Zubor bistrih potoka,jutra puna rose
djeca radosna u proljecu snivaju.

Mnoga ce srca ljubavlju da gore,
vrijeme behara bude mlade zivote.
od pticije pjesme i sume prozbore,
jutro umiva od proljeca i ljepote.


E.TERZIC
=========

PRSTEN OD LJUBAVI

Na vratima moje male kuce,
mene je je moja ispratila majka.
O'tada mi srce okupano tuce,
mirisima njenih pogleda iz prikrajka.

Iznova jutros listam spomenar svoj,
stranice iz mojih sjecanja.
Krajem marame suze je brisala,
uplakana govorila"cuvaj se sine moj".

Pozelih opet da vidim oca i majku,
jer ja sam tudjini postao rob.
U sjenci jedne ostarjele tresnje,
umjesto zagrljaja ja ugledah grob.

Ako dodjes,i vratis se dragi sine,
zivot odvojis od puste daljine.
Tebi ostavljam svoje bogatstvo,
ceka te na hastalu,gdje si odrast'o.

Na pendzeru paucinom prekrivenim,
bila je poruka ostavljena meni.
Na istruhlom komadicu papira,
ovo je tvoje netreba niko da dira.

To je sine nasa zelja i dio amaneta,
dva prelijepa prstena od ljubavi.
Majcin na lancic cerki oko vrata,
na sinovu desnu ruku,ocev ti postavi.


E.TERZIC
_________

RUDNIK

Otvorih vratnicu uz glasnu skripu,
pod starim orahom starac sijedi.
Blijedim licem,presavio ruke,
boze pomozi mu za njegove muke?

Pogled upro u starog oraha koru!
vidjeh njegovo lice i veliku boru.
Nesrecu pamtim jos k'o malo dijete,
Staru jamu, juna sezdeset i pete.

Prva smjena otiso,nije ni zora,
da zaradi hljeba sa dvanaest kora.
Jutarnjim suncem prije sabaha,
nema ga,da vidi oceva uzdaha.

Polahko starac glavu podize,
tuzno pogleda u moje lice.
Dedina suza niz obraz se trze,
ruka na ramenu,sakri suzu brze.

Odavno ovdje niko ne svraca,
samo mjesecina i ponekad ptice.
Mislima se starac,unazad vraca,
na sina i mladost,zadrhta srce.

Rece blago s'tugom tesko mije,
rukom iznemoglo svoje lice krije.
Da jos puno,svoga sina voli,
zagrlih starca u dusi punoj boli.

Posto sina nema,vratio se nije,
u sjeni pod orahom svoje suze lije.
Poslije svega toga sam zivi sada,
Sve do smrti svoje,sinu da se nada....

E.TERZIC

AMANET BOSNI

POZELIM DA ISPRICAM SAMO ISTINU,
KAKO NAPUSTIH SVOJU DOMOVINU.
JER BOSNJAKA SVAKOG U SRCU I DUSI,
BOSANSKA TEGOBA SAMO RAZUMOM GUSI.

BOSNU VOLIM,BOSANSKOG SAM RODA
PROKLET BIO,KO BOSNU IZDA,KO PRODA,
BOSANCI SU ZELJNI SPOKOJA I MIRA,
DOMOVINA MOJA NE SM'JE DA SE DIRA,

KRV BOSANSKA ZA MENE JE SVETA,
ZEMLJA BOSNA STOTINAMA LJETA.
ZA SVAKI KAMEN MOJE RODNE GRUDE,
OSJECAJI SRCA AMANET MI BUDE.

SVIMA PRICAM PA I SINU PRICU,
BOSNE NASE DA SE NE ODRICU.
HVALA BOSNI,NE SM'JE BITI MALA,
MAJKO,BOSNO, ZA ZIVOT TI HVALA.

PONOSIM SE NA BOSANCA SVAKOGA,
ZEMLJA BOSANSKA JE DIO SRCA MOGA.
RAHATLUKA,MERAKA,SABURA I MIRA,
BOSNO,NESM'JE NIKO DA TE DIRA.

ZUBOR TVOJIH RIJEKA OTKOS TRAVE ROSNE,
LIJU SLANE KAPI BISTRE..LIJU ZBOG BOSNE.
BOSNO MAJKO NEMOJ TUZNE SUZE LITI,
TEBI,BOSNI,MI CEMO SE VRATITI....

E.TERZIC

DALEKO JE BOSNA

Stvoritelj BOSNE jako mudar je bio,
vrelim dahom temeljni kamen usadio.
Licem mojim prosu suze rosne.
predaleko od moje mi BOSNE....

Na sjeveru hladnom gdje mrzne more,
bolne tuge iz dna duse progovore.
Jatom sevdalinki,miris BOSNE razvija...
Jednom srcu napuklom stijenu razbija...

Ocima mojim stare slike stvara...
Dodjes cesto u moje noci rosne.
A meni se budi opet ceznja stara...
Jadan zivot bez moje mi BOSNE.

Eh....da mogu rasiriti kao labud krila,
plavom nebu pa sve do oblaka.
Da posjetim BOSNU..kak'a nekad je bila,
dadnem sebe,svoja perja lahka.

Bosanske ljepote,sanjam,to sada mogu,
podarit pogled, najblazi na svijetu.
Sevdahom mirise, hvala dragom Bogu,
cvrsto srcem,zagrliti osmijehom u letu.

BOSNI mojoj ljepotici do SARAJEVA grada,
Poletiti svakog trena dusa mi se nada.
Visinama sjenki bosanskijeh gora....
Tamo podaleko preko sinjeg mora.....


E.TERZIC

MJESEC IZNAD BOSNE

Kako je divno mjesecevo vece,
u njemu je lijep osjecaj taj.
Ubrzano kada krv venama tece,
koji siri svoj zlatni sjaj....

Da su sva osjecanja i noci takve,
dok ih plamen grije iz grudi.
Domovina bi imala nevolje nikakve,
kad osjecas merhamet njenih ljudi.

Livadama gdje trava mirise,
beharli proljecem,uzoranih njiva.
Koje se crne poslije obilne kise,
punog mjeseca,dusa mi sniva....

Sa jablana,hrasta, i duda,
predivna noc u BOSNI je sada.
Blistava mjesecina okolo svuda,
mlazom zlatokosim BOSNOM nasom pada....

Sve mirno utihlo,rijeka zubori,
mojom zemljom i sirom svijeta.
Iz zemlje koja odavno tu zbori,
bijeli ljiljan,tu mirise i cvjeta...

E.TERZIC
============

ON MENI NEMA BOSNE

Odaklem si ti, pita on mene. Reko iz Bosne. Kakve Bosne? Kaže on- nema nikakve Bosne.
Reko ja sam je ostavio zdravu i citavu,da'se joj nešto strefilo bel tako govoriš. Kaže on ništa se njoj nije strefilo, ne može se ništa strefiti onome koga nema. Ma reko jel'ovo oni element? Jel' ovo oni element, pas mu mater posratu! Ja adresar, na zadnjoj stranici karta Jugoslavije, reko jel' vidaš ovo u sredini. Reko, to ti je Bosna i Hercegovina! Vazda je tu bila, i vazda ce tu i ostat! Znaš šta on meni kaže? Znaš šta on meni kaže?Šta ti tu kažes meni Bosna i Hercegovina ne'a toga kod nas. A šta kod vas ima? Znaš ti kaže šta ima. Pa šta ima? Znaš ti kaže šta ima,samo se
praviš ***. Ma rek'... M-ma ja bi njega sad smustafio.Ne znam kol'ko je,al'nem'rem zažagacu ga medu rogove pa šta bilo.Ja zamahnu, a oni željeznicar - Ðesi kaže božji co'ce ode ti voz za Kugensave, reko neka! Svi su meni vozovi otišli, samo mi još
jedan fali, da se u Bosnu vratim i živu glavu donesem.Pita on mene šta bi, ja njemu tako i tako. Kaže, šuti dobro si prošo.Ma šta si mi reko i ti ukukuruzio pa i ti - šuti!Ništa mi drugo ljudi u životu nisu govorili nego samo - šuti!Necu da šutim!
On meni nema Bosne i Hercegovine, a ja da šutim!Ma necu taman me culi oni koji su ga nacrtali na me. Ovaj se vas pošo trest.Izvadim ja onu kartu i jope u Zagreb. Al'nisam
se više preznojav'o tražec' karte za Bosne. Prva šuba - prva karta. Sjednem na oni
'tobus, ama ljudi moji meni srce 'volkacko. 'Oce da izleti iz ovi' moije prsa. Ama šta je - Bosna se moja približava,moja najrodenija. U sred nje ljubim k'o mater koju nikad nisam zapamtio - e tako je ljubim.A pukla Bosna, sva zelena i cista k'o potok oni bistri u planini.Gledam ja ovu ljepotu mislim se, de si covo s brkov'ma da vidaš ovo.Ama sama bi te tako progutala u se i požd'rala, e taka ti je Bosna! Dodem kuci.
Pita me žena - Što se vrati, crni Salcine?
On meni nema Bosne?
On meni nema Bosne? !
Ama ima Bosne,
ima i mene u Bosni i bice vala posla i za mene jednog dana 'vakog kaki sam!

JOSIP PEJAKOVIC

BOSNO MOJA

SUZA MAKSUMA

ZASTO PLACES OCE,KRUPNE TI SUZE?
NE SIKIRAJ SE SINE,UKRILO ME UZE.
SINE DOCE VAKAT,USKORO STASA'CES,
KO JE I STA BIO,BABO TVOJ SAZNACES.

RASTANAK TEZAK,MAJKA POCE DA RIDA,
OCU GLEDA U OCI,POGLED NE SKIDA,
BABO MOJ SNAZAN,AL DUSA MU PLACE,
STOJI KAO STIJENA,SAD DILEMA STA CE.

BABO VOLI TEBE,BOSNA ME TREBA,
ZLA SUDBINA MOJU DJEDOVINU VREBA,
RECI MI BABO STA JE DJEDOVINA?
OSTAVI,ZBOG NJE JEDINOGA SINA?

VRACAM SE SINE,OBECANJE DAJEM
AMANET EVO,DOBAR BUDI BEZ MENE,
CUVAJ AVLIJU,DIVI SE ZAVICAjEM
DOLAZIM SINE,CIM SABAH OSVANE.

ZURIM,IDEM SINE,DOSAO JE CAS,
ZBOG MAJKE,TEBE I SVIH NAS,
ZASTO OCE,OSTAVLJAS NAS SAME?
OSTANI,ZBOG MENE,I MOJE MAME!

HRABAR,MAKSUM TAD,JER JE BIO BLIZU,
PUSTIO SAM SUZE,LIJU MI U NIZU.
BOSNO NEDAJ SE,MOJE ZLATO MILO,
CUVAJ MI BABU,SAKRI GA POD KRILO.


E.TERZIC

PRVA LJUBAV

Htjedoh samo,tvoje ljubavi zrno,
htio sam da probudim te njezno.
Samo htjedoh,tvoje oko crno,
bar da jednom pogledas me vjerno.

Poslusaj mi srce,cuces moje boli,
poslusaj bolje,gori kao plamen.
Prestat nece da pati i voli,
moje srce nije tvrdi kamen.

Sretnes li me po tome prepozna'cu,
Sada drugog grlis,oci moje placu.
Velika ljubav,pregolema tuga,
pored mene sad je ljubav moja druga.

Ljubav postoji i poslije nas,
nisi sa mnom , a jos cujem glas.
Nikoga za proslost necu da krivim,
bitno sad je,volim...znaci da zivim.

Ne, necu reci,ljubav si mi prva,
pred ljepotom na koljena sam pao.
U mom slucaju bogastvo je zivot,
za tvoj pogled rado bih ga dao.

Sve do kraja ostani kraj njega,
patim tuzan,niko me ne slusa,
Zbog tebe,ljubavi, zbog svega,
ostade jos jedna ranjena mi dusa.

E.TERZIC

RIBAR

Uvecer je spremio sve svoje stapove,
zorom da stigne na MUJCINOVE slapove.

Udice,blinkere,pribor i mamce,
da bi preduhitrio svoje takmace.

Popio kahvu,cuo vremensku prognozu,
pohitio da bi naso,mjesto u vozu.

Pticija pjesma na izdisaju noci,
gdje rijeka zbori tami i samoci.

Voda je prelijepa,jos bistra i zelena,
u njoj dosta pastrmke i pokoja mrena.

Bacio je udicu u brzak zeleni,
nista tako nema u dusi da zamijeni.

Pokretima znanim,u ritualu pravom,
opcinjen vodom,i ravnicom ravnom.

Casak prije nego dahnuo je dan,
upecati zeli,svoj ribarski san.

Ubrzo se zakovitla, plahoviti vir,
ulov pravi,udovoljen i ribarski hir.


E.TERZIC

SPAVAJ SINE

Ako odem ostavljam ti ljubav
da mislima imam nesto tvoje
Spreman ruke tebi da ih dam,
Ti si vjecno dio duse moje

Strah me umrijece,ostane li sama,
treba mi majka,ona ponajvise.
Srce sluti tugovace dusa
moja majka kraj mene da dise.

Smiren spavaj, najdrazi sine,
majka veceras na put se sprema.
Sutra sa lica obrisi suze,
ne budi tuzan sto majke nema.

Pored mezara nasih nemoj da sutis
gdje i otac, u snu lahkom,tihom.
Nemoj suzu iz oka da pustis,
sjecaj nas se dovom i fatihom.

Najmilija moja pamticu te dugo,
o majci pricu najlepsu pisacu.
Svojoj djeci nikada s tugom,
ti mene,ja njih,svemu naucicu

Ja ostajem sa gorcinom u dusi,
mislima,s vama, bi'cu cesto.
U mom srcu tuga me gusi,
djetinjstva moga prazno mjesto.

E.TERZIC

MOME KAKNJU

Ako ima sjaj, to su tvoje ulice,
a postoji bol, to je zivot bez tebe.
Radost, to je svaki susret s tobom...
KAKANJ moj, volim nosim sa sobom.

Ostade ognjiste gdje sam rodjen ja,
ostarjela majka,kuca i moja carsija.
Djetinjstvo moje, moj kucni prag,
Panorama KAKNJA tako meni drag.

Daleko od ociju,kroz carsiju"CIRO" voza
KAKANJCE hladi himber i HAJROSOVA boza.
Dusi mojoj svira tuzna violina,
dernek nedostaje na mojim PONIJERIMA.

Takve moje misli sto plivaju po vodi,
bolestan sanjam srcu to ne godi.
tumaram ovdje kroz daleku tudjinu,
dozivam MOJ KAKANJ,njegovu okolinu.

U dubinu BOSNE mjesec tone s vidika,
pred ocima stoji KAKNJA moga slika!
Zivot nisu samo snovi puni zelja,
znam srcem do smrti imas prijatelja.

Zivot oko KAKNjA sanjam svako vece,
nabujalu ZGOSCU kako huci,kako tece.
Nista na svijetu nije tako vrijedno…
s tobom disem moja KAKANJSKA DOLINO.

Odlaskom iz KAKNJA,srusise mi snove,
potekose suze jos i noci ove.
Volim svoju domovinu,najljepsi je kraj,
nigdje k'o KAKANJ k'o zemaljski raj.

Godine idu, sto nam zivot znaci?
ljubav prema KAKNJU postaje sve jaci.
Nikoga necu voljeti vise od tebe!
dadoh svoju mladost a dacu i sebe.

         E.TERZIC
         =======

NAJLJEPSA NA BALKANU

Tamo DRINA granicu sijece,
gordo BALKANOM,zemlja prkosna.
NERETVA,SANA,UNA,gdje SAVA utjece,
DA,takva,takva je moja BOSNA.

Veliki oblaci smora kad zamrace,
gdje vjetrovi savijaju jablane.
Svjetla SARAJEVA zoru oznace,
miris lipa u sabah kad svane.

Svakome sto bahne sa strane,
divota rijeka o BOSNI zbori.
Brda njena domovinu brane,
ponosna BOSNA u srcu sto gori.

Merhamet dusa svih BOSNJAKA,
zakletva narodu i bogu data.
Ljiljana zlatnih od predaka,
vrednija i od suhog zlata.

BOSNA se bosanskim srcem voli,
ona nam je jedina majka.
Svaka njena suza nas boli,
pobjeda njena radost je svaka.

Nasoj jedinoj BOSNI ima nade,
ostavljam amanet svome sinu.
Treba buducnost nasa da znade,
da voli BOSNU svoju domovinu!!!!

E.TERZIC

ZADNJA DOVA

Aksam prodje bol je sve jaci,
sve utihlo a noc tamna plovi.

Znam u sobi sada sjedis sama,
molec allaha svojoj zadnjoj dovi.

Hladni vjetar sa zapada bije,
ponoc prosla a jos sabah nije.

Tuga dosla u dnu moje duse,
zima hladna i mecava puse.

Februar mjesec duge zimske noci,
njegovi smo treba njemu poci.

Pendjerom mraz zapise nam pise,
preselila majka nema je vise......


E.TERZIC

RODNI KRAJU

Rodnu kucu sam ostavio davno,
otac i majka moja za mnom osta.
Tuga,ceznja,ljubav,vakat posta,
prodje vrijeme i djetinstvo slavno.

Prohuja vrijeme ode zivot mladi,
godine prolaze i drhtave ruke.
Prosarase sijede po ocevoj bradi,
bas k'o zimi kad nema jabuke.

Nemogu dugo doci u kraj stari!
veselo proci RIBNICOM rijekom.
Pogledat brata kako ribari?
Nebo beskrajno i BOSNOM dalekom.

Mojim KAKNJOM sto odrasto u njemu,
livade rosne proljecem ozelene.
Mutnim pogledom mislim o svemu,
carsijom mojom setaju a' nema mene.

MALA RIJEKA sa PONIJERA krivuda,
nema veceg blaga a ni kletve.
Ahbabu molim te,malo zaviri se,
Od rodnog kraja donesi mirise.


E.TERZIC

ISPOD TRESNJE

Zapjevaj mi sevdalinku staru,
sto je nekad pjevusila mati.
Ne zaleci zice na staroj gitari,
moja dusa ce je sjetom saslusati.

Njezno tiho da srce osjeti,
zapjevaj brate,da me to podsjeti.
Ko da cujem iza kuce nase,
njenog glasa sto milo zvucase.

Stara majka pa i sestre bose,
te njihove zlatne bujne kose.
frulu brata sto ranu otvara,
slike koje u sjecanju stvara.

Zato dusi podari mi lijeka,
Uz tu pjesmu merakli derneka.
Ispod tresnje sto tu bijase,
ispijali kahvu pored kuce nase.

Bas ko nekad u mislima svama,
sad daleko,sam,razmisljajuci.
Preko mora iz dalekog grada,
ceznja pusta vuce rodnoj kuci.

Doci cu kad tresnja obehara,
otvori'ce se vratnica nam stara.
Proljecem kada sve procvjeta,
Majke nema,srusena dva svijeta.

E.TERZIC

CEZNJA

Javise mi da si nesto slaba,
da za sinom tuga teska slama.
Bolest teska razara i muci,
letim nebom mojoj dragoj kuci.

Takva bolna ceka sina svoga,
velika zelja ljubimca je tvoga.
Staracke ispruzi mu ruke,
da ti skrati tvoje bolne muke.

Sad ce tebi tvoje zlato stici,
pomoci ti,iz postelje dici.
Sabur majko halali svom sinu,
sto poleti toliko u daljinu.

Ni bajramom tebi ne dodje,
u tudjinu od tebe sto podje.
Ostavi samu,bolnu u samoci,
srce sapce sin ce tebi doci.

Majku zivu svoju zateko je,
srce gorku suzu pustilo je.
Sin i majka placu zagrljeni,
oba srca bolom polomljeni.

U ocima suze nam se vide,
uzdah dusa,zamjenise rijeci.
Nije lahko ni tebi, ni meni
majko halali,allah je najveci.

E.TERZIC

TEBI ZENO

Ni s' cime se mjeriti nemoze,
hvala ti,insanom je stvori boze.
Ljubav moze uzeti i nuditi,
uvijek ce se za zenom zuditi.

Ljepotu takvu allah joj podari,
zena zna srcem da gospodari.
Od postanka pa do kraja vijeka,
svakog casa spremna za covjeka.

Srecu tugu i radost da dijeli,
butum dunjalukom su dozivjeli.
Zena je dobro najvece u ljudi,
covjek pati zbog zeninih cudi.

Ona je zivot,dobrocinstvo svako,
vrijednost zeninu uocavas lahko.
zato prelijepa zeno,na sebe pazi,
pametno gordo dunjalukom gazi.

Andjele,sto imas ljepotu lica,
budi tako prkosna k'o ptica.
Pred kojom se kleci i dvori,
zahvali bogu sto takvu te stvori!

E.TERZIC

LOVACKA

Bjez'te ptice, bjez'te zvijeri,
ENVER vas kroz nisan mjeri!
Jadni su vam kljun i njuska,
kad  IMEROVA prasne puska!

Bice corbe i gulasa,
trahane i paprikasa.
Bice sta i na rostilju,
i ostace u izobilju.

Kanadske se zvijeri plase,
kada spaze lovce nase.
VAHID-bega,MUHAMEDA,
gdje se sakrit', svaka gleda.

HAZIM-age,HAME i Almasa
svaka sebi trazi spasa
DERVISA,EDE i ELVIRA moga
bjeze zvjeri brzijelih noga

tako kazu u nasem je planu
preplasene ptice polete na granu
a i zvjeri tad se sklone
KOKO, BADY rastjeruju, gone

Ne bjezite, samo stojte,
lovaca se vi ne bojte!
Kako nasi ljudi vazu,
ma L O V A C K A je oni kazu!

E.TERZIC

NE PITAJ BOSANKU

Ne pitaj me, smijem li,
Ne pitaj me, krijem li,

Nemam nista sakriti,
Bosni cu se vratiti.

Ne pitaj me, kuda cu,
Put do Bosne nacicu!

Ne pitaj me kako cu,
Bolnu dusu pitacu!

Dizem ruke da svi vide,
I molim se za sehide!

Kad uputi dijete dove,
Svevisnji se odazove!

Molitvu mi ,Boze primi,
Nasu Bosnu ujedini!

Dosao je i taj cas,
Jedna Bosna za sve nas!!!

A na kraju ovog stiha,
Svi recite:“El-Fatiha".

Hvala nasoj SUVADI,
ELMA TERZIC 3 nagrada
na recitaciju pjesme od:

S.KOVACEVIC

POKAJNIK

Dosao je trenutak istine,
da sam sebi polozim racune.
Da rascistim ja sa samim sobom,
pred evladom, ljudima i Bogom.

Sjecanje me ka proslosti vraca,
gdje su moji i sestre i braca,
majka, otac, rodbina komsije,
svi su tamo, samo mene nije.

...Nestalo je spokoja i mira,
opet dusman u Bosnu mi dira,
u njezine ravni i planine,
na grudi im postavio mine!

Ljuta guja nikada ne spava,
truje, grize, rod mi raseljava.
Jadni otac i premila mati,
kako li ce glavu sacuvati?!

Ognjiste su svoje ostavili,
kako bi se od zla izbavili.
I nas, evlad, svijetu razaslali,
kako bi nam zivot sacuvali.

Ostali su sami k'o dva cvijeta,
a mi posli preko bijela svijeta,
i meni se ukazala nada,
obecana, daleka Kanada.

Al' kad dodjoh u hladnu tudjinu,
zaboravih dragu domovinu,
zaboravih stradanja i patnje,
i babine nasihete zadnje.

"Pamti, sine, sta je ovdje bilo,
da se opet ne bi ponovilo!"
Majka na to nista nije rekla,
al' me dugo njena suza pekla.

Dan za danom, brzo proticase,
kao voda, prosuta iz case.
A zaborav uspomene brise,
svoju Bosnu, ne pohodim vise.

Nekad sam se ja zvao Bosanac,
a sada sam samom sebi stranac!
Zaboravih na babin amanet,
izvedi me, Boze, na salamet!

Kako mogoh nesto tako drago,
zamijeniti za zemaljsko blago?
Iznevjerit' i majku i babu,
i u oci pogledat' evladu?

Kako sutra pred njih mogu stati,
i odgovor na pitanje dati:
ko su, sta su, gdje su im korijeni?
Od zalosti,covjek da zanijemi!

Uzviseni, oprosti mi, Boze,
halaliti, znam da Bosna moze!
Oprostice svome grijesnom sinu,
vraticu se ja u domovinu!

Allahu je Bosna najmilija,
zemljo moja, volim tebe i ja!
Jer na svijetu jedna zemlja ima,
i majka je Bosancima svima.

Pred Allahom, ja na sedzdu padam,
i oprostu Njegovom se nadam!
Oprostice i Allah i mati,
za te, Bosno, i zivot cu dati!

Pod tudjinsku cizmu nisi pala,
uvijek si se odbraniti znala!
Puskom, pjesmom, sevdahom i perom,
Allahovom Istinom i vjerom!

E.TERZIC

DUSA BOLI SRCE VOLI

Ljubav sam svoju zavolio tamo,
nju,majku i BOSNU imam samo.
BOSNU domajku,majku i dragu,
kad kleknem,one daju mi snagu.

Kad kise donesu sivi oblaci,
pomislim,majcini,to su koraci!
Na oblaku ona mene prati,
i bdije nadamnom,draga mati!

Zamoli,majko,za sina svoga,
oprost i milost od dragog Boga,
jer tvoja zelja jeste najveca,
da sina tvoga prati sreca!

Znam da tugujes jer on daleko je,
zal i tuga tijelo skrhala je.
svaka topla,gorka suza tvoja
mene boli,najmilija moja!

Usred ove pustosi i zime,
vjetrovima sapcem tvoje ime,
po njima ti porucujem,mati,
uskoro ce sin da ti se vrati!

Necu vise da me zovu stranac,
ma vracam se BOSNI,ja sam Bosanac!
Opet ce srce rahat,mirno tuci,
kad dodjem BOSNI i svojoj kuci!

E.TERZIC

NASOJ REPREZENTACIJI

Nek' je hvala Ciri i BH-a reprezentaciji,
Osvjetlase obraz, citavoj nam naciji!
Pokazase umijece u obadva meca,
Ali malo sudije, malo losa sreca,
Zaustavise nas, gotovo na pragu,
Allah da nam sacuva, nasu momcad dragu!

'Jer, ko je ta Bosna, neznatna i mala,
da smije pobijediti, tim iz Portugala?!'
Iz UEFE neko besramno je rek'o.
'Pomoci im nece, cak ni EDIN DZEKO!'
A naš Edin igra i za Bundes ligu,
Na muke je prisjeo proslavljenom Figu!

Sto je bilo, bilo, a sramota nije,
Iznad vasih glava, zastava se vije,
Vi imate uvijek povjerenje nase,
Jer svi smo uz Ciru i nogometase!
Svi ste vi jos mladi i trebate staza,
Pred vama je puno igre i baraza.

Nek' je hvala Bogu, i nasoj Zenici,
Na toplom prijemu, jos boljoj publici.
Dok je takve publike, zdusnih robijasa,
Pobjede ce nizati reprezentacija nasa.
Dozivjeli poraz,ali ne i bruku,
Dvije hiljade desete, necemo u Afriku!

Pred vama je zivot,svi ste vi jos mladi,
I jos puno toga, treba da se radi.
Stasace i rasti, vasa generacija,
Postace jos snaznija BH-a reprezentacija!
Ostali smo sada mi kratkih rukava
jer nemamo nikakvih kod UEFE prava.

Jer oni nas ne vole, oni se nas boje
Na iducem prvenstvu, dobice svi svoje!
Bosna kad se inati, Bosna kada prkosi,
Vidjece sta mogu BH fanatikosi!
Dvije hiljade dvanaeste, ne možemo prije,
Najsladje je onome ko se zadnji smije!

A zadnja ce biti, ako Bog da nasa,
Za vas je ova, hvalospjevna casa.
Zivi bili, veseli i zdravi,
A Ciro je heroj i selektor pravi.
Ogrijace sunce, doci ce taj cas,
Vi ste dika nasa, Bosna je uz vas!

E.TERZIC

LOVACKI SAN

Mjesec tiho, svoju lampu gasi,
ezan sabah, s munare oglasi.
Dok jutarnji prvi namaz klanja,
strast za lovom dusu mu proganja.

Sebi trofej kako da ulovi,
preparira, na duvar postavi.
I da bude nesto i za lonca,
to su zelje Bosnje, lovca.

A rado bi i trahanu,
da je vidi u sahanu.
i gulas bi dobro dos'o,
s tim zeljama u lov pos'o.

A palo je dosta snijega,
ne vidi se pola brijega.
Napravio sebi ceku,
da saceka divljac neku.

Zelja mu je golema,
da ulovi jelena.
Suma puna bora, cera,
pustio je dobra kera.

Nesta kera na brzinu,
odjurio niz padinu.
Iza grma cu se nesto,
lovac trze pusku vjesto.

Usmjeri je u tom pravcu,
oglasi se ker u klancu,
u uho se sav pretvori,
a srce mu zatreperi!

Sta li ce se pojaviti,
hoce l' puska opaliti?!
Za tren vidje tacku crnu,
i ugleda plahu srnu.

Pa podize sacmaricu,
al' osjeti na svom licu,
jedan misic sto se grci,
u ustima okus zuci.

Nije jelen, srna to je,
strasti svoje obuzd'o je.
Rece tiho samom sebi,
ubio je nikad ne bih!

Gleda srnu pa govori:
Idi svojoj zelen gori!
Ona ce te dalje kriti,
od hasuma zastititi!

E.TERZIC

BOSNA

Stanem nekad, pa ne znam put pravi,
al' se tvoja slika onda javi.
Srce moje tad kaze ponosno,
idem tebi, idem moja Bosno!

Iz pepela izniknula ti si,
glavu nikad oborila nisi.
Oduvijek si bila ljubav moja,
za mene si, ti zemlja najbolja!

zivim ovdje a srce se para,
u dusi se bol i tuga stvara,
kad pomislim na devere tvoje,
i na miris proljetnog behara.

Kad pomislim na tvoje ljepote,
kleo bih te, nesretni zivote!
A iz oka gorka suza krene,
bez tebe mi bolno srce vehne!

Tvoje rijeke, jezera planine,
plodna polja, gradovi, ravnine
dusa jeci i u bolu grca,
kako da te otkinem sa srca!

Da ublazim svoju bol veliku,
ja ti tiho pjevam sevdalinku.
Kad ja podjoh na Bembasu,
tad ugledam BOSNU nasu,

i ispustim iz srca uzdaha,
Bosno moja sva si od sevdaha!
ja te volim srcem cijelim,
ni skim necu da te dijelim!

Osim s onim sto te vole,
Uzvisenom sto se mole,
da te cuva dragi Bog,
ti si dio srca mog!

Za te zivim i zivjecu,
za te bolan, i umrijecu.
Kad potonu sve mi ladje,
utjehu za mene nadjes!

Kad ne znam na koju stranu,
mehlem stavljas mi na ranu.
Kad mom bolu nema kraja,
saljes miris zavicaja.

Srce moje za tobom krvari,
pa ti kazem sto i pjesnik stari,
jer ti si mi prkosna od sna,
Bosna, Bosna, i zauvijek Bosna!

E.TERZIC

KAKANJ BOSNA I HERCEGOVINA

U srcu Bosne nalazi se malo rudarsko naselje poznato pod imenom Kakanj. Šta reći za ovaj mali, ali i lijepi pitomi grad?Treba doći i upoznati ga! Pored prirodnih
ljepota,kulturno-historijskih spomenika, poznatih izletišta u Kaknju su najbitniji njegovi ljudi, ljudi – dobre bosanske duše koje nude dobrotu, osmijeh tako da iz ovoga pitomog grada se može otići u potpunosti obogaćen, sretan i zadovoljan.Općina Kakanj zauzima centralni položaj u Sarajevsko – zeničkoj kotlini, privredno najznačajnijoj i najgušće naseljenoj regiji BiH. Općina broji 46.000 stanovnika i prostire se na površini 377 km2. Željezničkom prugom Doboj – Sarajevo – Ploče i magistralnim putem M17.Prvi materijalni tragovi potiču iz srednjeg neolitskog doba IV i III milenija p.n.e. Za turiste Kakanj je zanimljiv po Kraljevoj Sutjesci koja je bila stolno mjesto bosanskih banova i kraljeva. Kulturno – historijski spomenici u Kraljevoj Sutjesci, zajedno sa Bobovcem, predstavljaju najznačajnije spomenike srednjovjekovne bosanske državnosti sa nizom arheoloških, arhitektonskih, pisanih i drugih tragova naročito iz 14. i 15. stoljeća. Biblioteka i muzej Franjevačkog samostana čuvaju neprocjenjivo povijesno, kulturno i umjetničko blago.O bogatstvu srednjovjekovnih spomenika kakanjske općine svjedoči i jedan od najljepših bosanskih stećaka koji je nađen u Zgošći. Džamija u Kraljevoj Sutjesci, koju je 1463. godine sagradio turski osvajač sultan Mehmed II el-Fatih, jedna je od najstarijih džamija u Bosni i Hercegovini, a tu je još i prelijepa bosanska kuća iz XVIII stoljeća.Danas je gotovo nemoguće Kakanj zamisliti bez planine Ponijeri. Povezanost Ponijera i Kakanjaca odlikuje se ljubavlju njezinih stanovnika prema šumama,planinarenju,
skijanju, čistom zraku i netaknutoj prirodi. Na području Općine postoje još mnoga druga mjesta za odmor i rekreaciju, neophodna stanovništvu jednog od najstarijih i najrazvijenijih industrijskih bosanskohercegovačkih gradova. Tu je na prvom mjestu Rudnik mrkog uglja, otvoren 1900. godine, zatim Termoelektrana Čatići iz koje su prvi kilovati potekli 1. jula 1956. te Tvornica cementa podignuta 1978., koja je od samog osnutka bila uspješna na evropskim tržištima.

NAJDRAZA

Otkljucala srca si moga bravu,
i ljubav mi ponudila pravu.
Srce tvoje njezno tada rece,
ja cu biti dio tvoje srece!

U meni se nesto dogodilo,
iz vedra me neba pogodilo.
Od tad jutra kraj tebe mi svicu,
samnom zivis bajkovitu pricu!

Sa tobom sam toplo gnijezdo svio,
ti si ono sto sam pozelio!
Stvorila mi nesto od zivota,
tvoja ljubav i tvoja ljepota!

Ti si zena koja zna da voli,
pored tebe tuga manje boli,
srcem svojim i dusom te ljubim,
kraj tebe uvijek da se budim.

Za mene si i radost i sreca,
i zime su kraj tebe proljeca.
Samo s tobom ja mogu da zivim,
samo tebi mogu da se divim!

Godine su prosle i minula ljeta,
odveo nas zivot skoro na kraj svijeta.
Istim zarom jos se vole dvoje,
ja i ti ,nase djece troje!

Za mene si jedina,ostala i bila,
rodila mi kcerku i dva sina mila.
Zlatni ram za mog zivota sliku,
moj dobri andjele u ljudskom obliku.

E.TERZIC

PJESMA SESTRI

Nista bez svoje zemlje nema,
svaka je tudja, tuga golema!
U jednoj tudjoj, dalekoj, nekoj,
jedan je covjek srca mehkog.

Srce se njegovo cijepa od boli,
pati za sestrom koju voli.
Ocekuje svakog casa,
da ce cuti njenog glasa.

A znala je da zapjeva,
k'o nebeska mala seva,
Kaza meni nasa mati,
sestra, je znala zapjevati.

Moja sestra, moja dusa,
ko ce sada da je slusa?
Sad kada sam predaleko,
da li ce je cuti neko,

Od Kaknja do Sarajeva,
kako moja sestra pjeva?
Dragi brate u tudjini,
vratite se domovini!

Stalno place nasa mati,
za zivota zeli znati,
da l' ces nasoj Bosni doci,
i kroz Kakanj opet proci?

Isplakala oci svoje,
brinuc' za te i za tvoje.
Selami vas, za vas dovi,
kad god mozes,ti nazovi!

Tudjina nas rastavila,
al' ne brini sestro mila,
zlatokosa moja vilo,
sve je isto sto i bilo!

Istim zarom ja te volim,
Svevisnjemu za te molim!
Reci djeci neka znaju,
i zapamte svoga daju!

Sto tudjinskim hodi krajem,
i cezne za zavicajem.
U mislima sto je s vama.
Ne prodje ni jednog dana,

Oko suzu da ne pusti,
vase ime ne izusti!
Cuvajte se ti i mati,
ja se uzdam, Bog ce dati,

srcu mome mir i spas,
kad ugledam opet vas!
I da cujem sestrin glas,
blagoslovi, Boze, nas!

E.TERZIC

MOJE MISLI TEBI LETE

Kada laste u jesen odlete,
moje misli ka tebi polete.
Kad ugledam ja opalo lisce,
srce mi se u grudima stisce.

Znam bolesna majka sada lezi
a meni je svaki tren sve tezi.
I srce mi cjepa na dva dijela
nebil sina jos jednom vidjela

Misli moje, majko tebi lete,
u tudjini tvoje tuzno dijete.
Sto put' sam ti u tudjini kleko,
ja te volim, al' sam predaleko.

Sklopim oci, makar na tren samo,
i opet sam u mislima tamo,
gdje provedoh najljepse mi dane,
gdje i sunce najljepse ograne.

Sakri suze, majko moja draga,
otis'o sam ja sa tvoga praga.
Takvo vrijeme moralo je doci,
u tudjinu da cu morat poci?

Ostavih te,u srcu me gusi,
tebi bol i samoca na ostarjeloj dusi?
Sam u noci u dalekom gradu,
pjevam tiho a suze se kradu.

Kad god koja na ruku mi kane,
od bola mi i srce zastane.
I sad vidim tvoju gorku suzu,
sto si kradom brisala o bluzu.

Kroz noc cujem, glas tvoj me doziva,
a dusa se glasu odaziva.
I tvoj lik se ispred pomoli,
jer, niko se k'o majka ne voli!

E.TERZIC

SAMA OSTAVLJENA

Ostavi me dok sam mala bila,
pa joj nisam lice zapamtila,
majka moja,srca kamenoga,
na raskrscu puta velikoga.

Do mene joj nije bilo stalo,
jer ostavi svoje cedo malo,
tek rodjeno,sitno i nejako,
uzeti ga mogao je svako!

Ne znam oca,a ni majku moju,
sama krojih ja sudbinu svoju.
ostade ruza..... trnjem obrasla
Uz Tudjine ja sam odrasla,

Nogama svojim u zivot idem novi,
cuvaju se mog djetinjstva snovi.
Ruza je ruza i kad trnje ima,
staze zivota su putevi ako hodis njima

Ne ostade prazan moj registar,
u njem' pise,psiholog-magistar.
Gdje god idem sobom BOSNU nosim,
Bosanka sam, time se ponosim!

Trazila sam roditelje svoje,
ostadose puste zelje moje.
Nikada se nisu pojavili
mlado su mi srce ojadili.

Sad svoj zivot oni negdje vode,
a prosle su vec godine mnoge.
Uz djecu su vec pronasli srecu,
da im smetam,ne zelim i necu!

U dalekoj zemlji sada sama zivim,
al' ne skretoh nikad,putem krivim!
Kroz zivot gorda i ponosna koracam,
mojoj BOSNI,uskoro se vracam!

E.TERZIC

MAJCINA DOVA

Na hastalu svijeca dogorjeva,
Sve utihlo, ni pticijeg pjeva.
Preko polja i planina,
Spustila se nocna tmina.

Na pendzeru ona sama,
Ne plase je noc ni tama.
Vec danima ona ceka
Svoju djecu iz daleka.

Svaku noc je dovom ispratila,
Ne bi li joj djeca se vratila.
Sin i snaha,unuka,unuci...
Sliku drzi u drhtavoj ruci,

Moja draga,milostiva mati.
Uz nju lakse prolaze joj sati.
Kroz mahalu dok prolazi sama,
U mislima ona je sa nama.

Pa zastane pred nasom dzamijom,
Suze brise beharli samijom,
A iz usta zacuje se tiha,
Moje majke dova i fatiha

Boga moli,tiho uci
Da joj djeca dodju kuci.
Da im kuha gurabije,
Da im uci illahije.

I da Elmi unucici,
Svojoj maloj hanumici,
Kose plete, pletenice veze,
Misli majka,a srce se steze.

Pa posjeti malo kone,
Za mangalom ti sjede one,
Pa uz kahvu,vrucu,gorku,
Jedna drugoj blaze muku.

Slabo tijelo i drhtave noge,
Na plecima godine su mnoge.
„Kad bi samo moja djeca stigla,
Odmah bi se ja na noge digla!“

Uslis'o je Allah njene dove,
Jedno jutro sin sa vrata zove:
„Ustaj, majko,otvori pendzere,
Zaboravi na svoje devere!

Prokleta je daleka tudjina,
Evo snahe,unuka i sina!
Pokazi im,Velikog ti Boga,
Onu sliku dobrog babe moga!“

Zbori Enver i suzu ne skriva,
Sto on babe ne zatece ziva.
„Nek' mu djeca makar sliku vide,
Kad vec nema zivoga im dide!“

I dok sunce na istoku rudi,
U srcu mu novu nadu budi.
„Uz tebe sam uvijek,Bosno,bio,
Bosno moja,moja hamajlijo!“

E.TERZIC

DIJETE SEHIDA

O Bajramu, dv'je hiljade trece,
dva su srca ostala bez srece.
Usamljena dva srca tugujuci,
za sehidom, babom, svojim zaleci.

Probudila majka, Ahmu, sina,
brigo moja, najveca, jedina!
U dzamiju Bajram klanjat podji,
posl'je babi ti na mezar dodji.

Obraduj ga Fatihom i dovom,
bice sretan i na svijetu onom!
U dzennetu tvoj babo boravi,
Allah sehide džennetom obdari!

Prica majka, a suze se nizu,
jedna drugu niz lice prestizu.
Odijelo mu i fesic priprema,
i babinu kravatu mu sprema,

Sto je babo na Bajram nosio,
s Ahmom bi se danas ponosio.
Abdest uzmi, bismillu prouci,
zbori majka, srce hoce puci!

Sa ponosom prodji kroz carsiju,
i otidji u nasu dzamiju,
jeca majka, a srce se kida,
ti si dijete bosanskog sehida!

Za slobodu Bosne on je pao,
Allah mu je vjecni dzennet dao!
Pred Svevisnjim, oni se ne stide,
Milostivi, nagradi sehide!!!

E.TERZIC

MOJOJ BOSNI

Borac si uvijek,kroz vijekove bila,
gazije mnoge, ti si izrodila.
Borila se,nisi se stedila,
dok slobodu nisi iznjedrila.

Otac i majka, sve si bila nama,
i pobjedu, izborila sama!
Cijelome si svijetu pokazala,
velika si, makar bila mala!

Sretan mogu, sada reci svima,
rastao sam u tvojim njedrima!
Hrabroscu si mene zadojila,
nikome se nisi pokorila!

Nikada to zaboravit necu,
Bosno moja,ja ti zelim srecu!
Mala zemljo, srca velikoga,
nosim dio amaneta tvoga.

Allahu se ja skruseno molim,
i za tebe,draga Bosno,dovim!
Cijelom svijetu si pokazala da svi vide!
Da ti imas svoje gazije i sehide,
koji odbranise tebe,tebe moja BOSNO.

"citaj prva slova stihova"

E.TERZIC

PRVA KROMPIRUSA

Na skemliji,u mutvaku,
sjedi babo, vas u mraku.
Škiju reze, lulu pusi,
da rastjera cemer dusi.
Okom prati kolut dima,
ko zna gdje je u mislima?!

Dok k'o lopov klizi vece,
scerka Elma njemu rece:
"Hoces babo krompirusu,
da olaksas sebi dusu?
Znadem, babo, ja bilesi,
i kako se tijesto mijesi!

Oklagijom razvijati,
Naucila mene mati.
Ako hoces i bureka,
ili drugih jos jemeka,
pokazala sve mi mati,
zensku valja svasta znati!

Amanet mi ostavila,
nista nije presutila:
'Ja cu jednom ostariti,
ti ces mene odmijeniti!'
Kazi, babo, sta ti fali,
odmjenu ste docekali!

Malehna mi sad sinija,
malehna sam ,babo, i ja.
Do godine ja cu znati,
za hastalom razvijati.
Sad cu, babo, pohititi,
krompirusu zgotoviti.

Dok sagori lula tvoja,
doci ce i majka moja.
Iz dzamije kad se vrati,
pita ce je docekati.
Skemliju kraj svoje stavi,
majci mjesto tu napravi.

Jer rahatluk pravi, to je,
kad jedemo mi utroje,
krompiruse moje vrele,
koliko nam srca zele!
Bice sladje no ikada,
iz ruku je tvog evlada!

Babo milo gleda dijete,
oko vijenac suza plete.
Rukom krije obraz drag,
da sakrije suza trag.
Srce trepti, pjeva dusa,
njena prva krompirusa!

E.TERZIC

POSLIJE BUDJENJA

Sanjam putujem negdje daleko,
u snu za mene pita neko.
Onda se trgnem,zalostan,tuzan,
majko i BOSNO vama sam duzan!

Od suza jedva otvorim oci
a dusi gorcina,cemer i jad,
snijeg i hladne Canadske noci,
majko,domovino,gdje ste mi sad?

Jos nigdje da se nazire dan,
drhtim u tami,jadan i sam.
Ni oca ,majke,sestre ni brata,
da meni bolnom otvore vrata.

Oh,kako mi samo ,majka nedostaje,
otis'o sam,sama ostala je.
Njeno srce oprostice sinu,
sto ostavi nju i domovinu!

Hocu l' proci jos jednom kraj pruge,
bolno srce oslobodit'tuge?
Podarit' mu bar zehru radosti,
i vidjeti kucu iz mladosti!

Sta me ovdje veze,danas,sutra?
Zasto cekam neka tudja jutra?
Kad nista srcu priraslo nije,
tudjino daleka,tesko mi je !

I opet sanjam da tebi putujem,
staracke ruke tvoje da milujem.
Jos jedno u nizu,samo prividjenje,
jer poslije sna ,dolazi budjenje!


E.TERZIC