Zapjevaj mi sevdalinku staru,
sto je nekad pjevusila mati.
Ne zaleci zice na staroj gitari,
moja dusa ce je sjetom saslusati.
Njezno tiho da srce osjeti,
zapjevaj brate,da me to podsjeti.
Ko da cujem iza kuce nase,
njenog glasa sto milo zvucase.
Stara majka pa i sestre bose,
te njihove zlatne bujne kose.
frulu brata sto ranu otvara,
slike koje u sjecanju stvara.
Zato dusi podari mi lijeka,
Uz tu pjesmu merakli derneka.
Ispod tresnje sto tu bijase,
ispijali kahvu pored kuce nase.
Bas ko nekad u mislima svama,
sad daleko,sam,razmisljajuci.
Preko mora iz dalekog grada,
ceznja pusta vuce rodnoj kuci.
Doci cu kad tresnja obehara,
otvori'ce se vratnica nam stara.
Proljecem kada sve procvjeta,
Majke nema,srusena dva svijeta.
E.TERZIC
No comments:
Post a Comment