Da cvijet bude lijep,Bog je ljubav dao,
da ljubav zaboli on sigurno je znao.
Divota je kada imas nekog pored sebe,
Bogu se molim samo da mi vrati tebe...
Blago je padalo jedno vece,
tiho je odmicao jos jedan dan.
Kuda ode,jedna suza je pocela da tece,
u istini koja je pocela da pece.
Bol ostaje bol,kad se dusa stisa,
kad tebe nejma,od suza ostaje kisa.
Ljubav nije ljubav,kad se srca slome,
njezne tvoje usne,ako nisu na licu mome.
Nije lahak zivot kada dusa pati,
kada niko ljubav ne moze da shvati.
Tada ti dusa i srce,u SAMOCI vehne,
kada zivot zivis,kad ostaju USPOMENE!
Ako se sretnemo kada,
na licu primjetis tugu.
Prepoznaces sijedog starca,
oronulog,kao osobu drugu.
Prodji kraj mene nista ne prozbori,
dusi je lakse da opet ne gori.
Poklanjam ti suzu, taj mali dio mene,
nek ona SAPNE,sto prosu se zbog tebe.
svoje brige,svoje teske snove,
LJUBAVI.Zivot novi ponovo nas zove.
Jedino si ti koju za ljubav molim,
ostavi me samog "ODLAZI" A ZNAJ DA TE VOLIM!
E.TERZIC
========
Wednesday, May 18, 2011
Tuesday, May 10, 2011
IZMEÐU TUDJINE I DOMOVINE
ZRNO SVJETLOSTI,IZ DOMOVINE,NAPRAVLJENE OD CUDA,
POBJEGLI BI GOLUBOVI SKROVA,SAMO NEMAJU KUDA.
KAP PO KAP ZNOJA,ISCIJEDJENOG I BOSANSKE KRVI.
NAROD PROSAO NAPACENU TAMU,KO LI CE STICI PRVIz?
SVASTA BIH TI MOGAO RECI,JOS VISE DATI,
OVOJ SMUTNJI,KOJA JE BELAJOM POCELA SJATI.
NA TVOJE MJESTO,NE NE DOLAZI DOMOVINA DRUGA,
SVIJETOM POSIJAN MOJ NAROD,VELIKA JE TUGA.
RASELJAVAJU SE,NA KONTINENTE,NA OCEANE,
NAROD MOJ,IZ DAVNINA,IZVIRE NE PRESTAJE.
PRKOSNO SUTI,MOJ NAROD,SVE DALJE KORACA,
IZMEDJU,NEBA ZEMLJE I NJENIH KROJACA.
PLOVECI K'O MORNAR PO MORU,GDJE JE TUDZINA,
ZVIJEZDO PODIGNUTA,DO BLISTAVIH VISINA.
NESTA'CE IGRE,SATANSKIH ZLIH JEZIKA,
OD MALE ZEMLJE TI POSTADE,SVIMA SAD VELIKA.
SVE OD GAZIJA I KRALJEVA NAMA SLAVNIH,
PRKOSNA RANJENA,NA TLU IZ VREMENA DAVNIH.
OPLAKUJES,TIHO GLASOM,SAPATOM,BOLNOM JEKOM,
IZ STRAHA,KRVI KOJA JE TEKLA CAK RIJEKOM.
GLASINE VIHORE,SA PIRAMIDE SUNCA,SANJAJUCI,
PROPLAKA OBRAZ U LISCU TREPTAJI KAO JAUCI.
BOSANSKIM DUZNICIMA,MISLI NIKAKO DA ODU,
DAVNA SVJETLA,JOS PLAMTE,SJAJU MOM NARODU.
SVJETLOST SE PROPINJE,CEKAJUCI SVANUT MORA,
PRSTIMA SUNCEVIH ZRAKA,OD KOGA NASTAJE I ZORA.
VJETAR MILUJE,SPOKOJNO LICE,SNIVA BEZ PLACA,
SVAKA MOLITVA,OTISNUTA NEBU,POSTAJE SVE JACA.
VELIKI,NAJVECI JE MOJ NAROD PONOSNI,
STOJIMO GORDI,POGLEDOM UPRTIM PREMA BOSNI.
SUNCE NE ZALAZI,SVJETLOSTI ZEDAN,
GLEDAM,PONOSAN,NE ZALAZI A JA NEMOCAN GLEDAM.
E.TERZIC
========
POBJEGLI BI GOLUBOVI SKROVA,SAMO NEMAJU KUDA.
KAP PO KAP ZNOJA,ISCIJEDJENOG I BOSANSKE KRVI.
NAROD PROSAO NAPACENU TAMU,KO LI CE STICI PRVIz?
SVASTA BIH TI MOGAO RECI,JOS VISE DATI,
OVOJ SMUTNJI,KOJA JE BELAJOM POCELA SJATI.
NA TVOJE MJESTO,NE NE DOLAZI DOMOVINA DRUGA,
SVIJETOM POSIJAN MOJ NAROD,VELIKA JE TUGA.
RASELJAVAJU SE,NA KONTINENTE,NA OCEANE,
NAROD MOJ,IZ DAVNINA,IZVIRE NE PRESTAJE.
PRKOSNO SUTI,MOJ NAROD,SVE DALJE KORACA,
IZMEDJU,NEBA ZEMLJE I NJENIH KROJACA.
PLOVECI K'O MORNAR PO MORU,GDJE JE TUDZINA,
ZVIJEZDO PODIGNUTA,DO BLISTAVIH VISINA.
NESTA'CE IGRE,SATANSKIH ZLIH JEZIKA,
OD MALE ZEMLJE TI POSTADE,SVIMA SAD VELIKA.
SVE OD GAZIJA I KRALJEVA NAMA SLAVNIH,
PRKOSNA RANJENA,NA TLU IZ VREMENA DAVNIH.
OPLAKUJES,TIHO GLASOM,SAPATOM,BOLNOM JEKOM,
IZ STRAHA,KRVI KOJA JE TEKLA CAK RIJEKOM.
GLASINE VIHORE,SA PIRAMIDE SUNCA,SANJAJUCI,
PROPLAKA OBRAZ U LISCU TREPTAJI KAO JAUCI.
BOSANSKIM DUZNICIMA,MISLI NIKAKO DA ODU,
DAVNA SVJETLA,JOS PLAMTE,SJAJU MOM NARODU.
SVJETLOST SE PROPINJE,CEKAJUCI SVANUT MORA,
PRSTIMA SUNCEVIH ZRAKA,OD KOGA NASTAJE I ZORA.
VJETAR MILUJE,SPOKOJNO LICE,SNIVA BEZ PLACA,
SVAKA MOLITVA,OTISNUTA NEBU,POSTAJE SVE JACA.
VELIKI,NAJVECI JE MOJ NAROD PONOSNI,
STOJIMO GORDI,POGLEDOM UPRTIM PREMA BOSNI.
SUNCE NE ZALAZI,SVJETLOSTI ZEDAN,
GLEDAM,PONOSAN,NE ZALAZI A JA NEMOCAN GLEDAM.
E.TERZIC
========
Subscribe to:
Posts (Atom)