PAHULJE LEBDECI PADAJU NA GRAD,
PUNO BIJELIH VIDJEH,NIKAD KO SAD.
CUJEM TI KORAKE,TAKO MENI JASNO,
TEK ONDA SHVATI,DA JE SVE KASNO.
KALDRMOM OTKUCAJ PETA,NESTAJE U DALJINI,
OSTAVI,PROMRZLOG NA SNJEZNOJ PRTINI.
STO DUSU RAZARAJU,TESKE NADE LAZNE,
MOJE OCI I OBRAZE,PROMRZLE A VLAZNE.
ODLAZIS,TVOJIM LEPRSAVIM SVJETOM,
LAGANI SE KORACI STISAVAJU.
PAMTICU DUGO,TVOJE KUCKANJE PETOM,
KORACI SRECE,NESTAJU U TAMI.
TEZI SU ONDA,KADA NJIMA KORACAJU,
KORACI ODBJEGLE I NEVJERNE LJUBAVI.
SVIMA KRIJEM,DA SI BOLNA PRATNJA,
MOJOJ DUSI,OSTAVLJENA,VJECNA PATNJA.
ODZVANJA SKRIPA SNIJEGA,TAMNOJ NOCI,
OTKUCAVAJU SITNI SATI,DUGO IZA PONOCI.
IZA TEBE HODI,TVOJA NJEZNA SJENA,
SAMA DVA SRCA,SAMO TAKO OSTAVLJENA.
ULICNA LAMPA NA COSKU NIJEMA STOJI,
OSVJETLJAVA KALDRMU I ULICU PUSTU.
SAHAT KULA,MINUTE I VRIJEME DA BROJI,
OSTA MI,DA VOLIM A MRZIM,TVOJU KOSU GUSTU.
NESTALA SI,POPUT NOCNOG DUHA,
NAPREZUCI NERVI I CULA SVOGA SLUHA.
DA SLUSAM TI KORAKE U OVA DOBA GLUHA..........
E.TERZIC
========
