Prekinuta mladost ticom ubijenom u letu,
tu mi bjese zivot ko nigdje u svijetu.
zavrsen na vrhovima SREBRENICKIH gora,
svijetom posijani preko raznih mora.
Nestadose nevina neduzna nam djeca,
za kojima danas moja SREBRENICA jeca.
Zavrsi se putovanje,nepokoseno polje,
iz djetinjsta moga neostvarene zelje.
Jednom sve sto prodje vjecnost nasa biva,
na cvijetovima krv, ruka sehida otkriva.
Tisina odjekuje zvijezde nijemo stoje,
posmatraju SREBRENICU i dio ljubavi moje.
I meni tuzno sjecanje,jace je od smrti,
nemirnim snom sto danas se vrti.
Toliko lijepog SREBRENICE ponesoh u sebi,
Svijeta,suho zlato prodao je nebi.
Djecacke mi doline postase provalije,
suma moje SREBRENICE sad sehide krije.
Poredani zajedno na namaz u vremenu,
molitvom se mole na cistome kamenu.
Prekinuta mladost,nedosanjana skola,
iz grudi punih snova i djecijeg bola.
Slomljenih krila sad letim ko ranjana tica,
krv,smrt,kolona pusta moja SREBRENICA.
Tamna noc,bez sna,liju smrtonosne kise,
Zvijeri sumom mojom,djecije snove ubise.
Zazvonise zvona i skolske djecije zgode,
neduzna djeca sad rastu,slobodu nek vode.
E.TERZIC
========
