RUDNIK

Otvorih vratnicu uz glasnu skripu,
pod starim orahom starac sijedi.
Blijedim licem,presavio ruke,
boze pomozi mu za njegove muke?

Pogled upro u starog oraha koru!
vidjeh njegovo lice i veliku boru.
Nesrecu pamtim jos k'o malo dijete,
Staru jamu, juna sezdeset i pete.

Prva smjena otiso,nije ni zora,
da zaradi hljeba sa dvanaest kora.
Jutarnjim suncem prije sabaha,
nema ga,da vidi oceva uzdaha.

Polahko starac glavu podize,
tuzno pogleda u moje lice.
Dedina suza niz obraz se trze,
ruka na ramenu,sakri suzu brze.

Odavno ovdje niko ne svraca,
samo mjesecina i ponekad ptice.
Mislima se starac,unazad vraca,
na sina i mladost,zadrhta srce.

Rece blago s'tugom tesko mije,
rukom iznemoglo svoje lice krije.
Da jos puno,svoga sina voli,
zagrlih starca u dusi punoj boli.

Posto sina nema,vratio se nije,
u sjeni pod orahom svoje suze lije.
Poslije svega toga sam zivi sada,
Sve do smrti svoje,sinu da se nada....

E.TERZIC

AMANET BOSNI

POZELIM DA ISPRICAM SAMO ISTINU,
KAKO NAPUSTIH SVOJU DOMOVINU.
JER BOSNJAKA SVAKOG U SRCU I DUSI,
BOSANSKA TEGOBA SAMO RAZUMOM GUSI.

BOSNU VOLIM,BOSANSKOG SAM RODA
PROKLET BIO,KO BOSNU IZDA,KO PRODA,
BOSANCI SU ZELJNI SPOKOJA I MIRA,
DOMOVINA MOJA NE SM'JE DA SE DIRA,

KRV BOSANSKA ZA MENE JE SVETA,
ZEMLJA BOSNA STOTINAMA LJETA.
ZA SVAKI KAMEN MOJE RODNE GRUDE,
OSJECAJI SRCA AMANET MI BUDE.

SVIMA PRICAM PA I SINU PRICU,
BOSNE NASE DA SE NE ODRICU.
HVALA BOSNI,NE SM'JE BITI MALA,
MAJKO,BOSNO, ZA ZIVOT TI HVALA.

PONOSIM SE NA BOSANCA SVAKOGA,
ZEMLJA BOSANSKA JE DIO SRCA MOGA.
RAHATLUKA,MERAKA,SABURA I MIRA,
BOSNO,NESM'JE NIKO DA TE DIRA.

ZUBOR TVOJIH RIJEKA OTKOS TRAVE ROSNE,
LIJU SLANE KAPI BISTRE..LIJU ZBOG BOSNE.
BOSNO MAJKO NEMOJ TUZNE SUZE LITI,
TEBI,BOSNI,MI CEMO SE VRATITI....

E.TERZIC

DALEKO JE BOSNA

Stvoritelj BOSNE jako mudar je bio,
vrelim dahom temeljni kamen usadio.
Licem mojim prosu suze rosne.
predaleko od moje mi BOSNE....

Na sjeveru hladnom gdje mrzne more,
bolne tuge iz dna duse progovore.
Jatom sevdalinki,miris BOSNE razvija...
Jednom srcu napuklom stijenu razbija...

Ocima mojim stare slike stvara...
Dodjes cesto u moje noci rosne.
A meni se budi opet ceznja stara...
Jadan zivot bez moje mi BOSNE.

Eh....da mogu rasiriti kao labud krila,
plavom nebu pa sve do oblaka.
Da posjetim BOSNU..kak'a nekad je bila,
dadnem sebe,svoja perja lahka.

Bosanske ljepote,sanjam,to sada mogu,
podarit pogled, najblazi na svijetu.
Sevdahom mirise, hvala dragom Bogu,
cvrsto srcem,zagrliti osmijehom u letu.

BOSNI mojoj ljepotici do SARAJEVA grada,
Poletiti svakog trena dusa mi se nada.
Visinama sjenki bosanskijeh gora....
Tamo podaleko preko sinjeg mora.....


E.TERZIC