RUDNIK

Otvorih vratnicu uz glasnu skripu,
pod starim orahom starac sijedi.
Blijedim licem,presavio ruke,
boze pomozi mu za njegove muke?

Pogled upro u starog oraha koru!
vidjeh njegovo lice i veliku boru.
Nesrecu pamtim jos k'o malo dijete,
Staru jamu, juna sezdeset i pete.

Prva smjena otiso,nije ni zora,
da zaradi hljeba sa dvanaest kora.
Jutarnjim suncem prije sabaha,
nema ga,da vidi oceva uzdaha.

Polahko starac glavu podize,
tuzno pogleda u moje lice.
Dedina suza niz obraz se trze,
ruka na ramenu,sakri suzu brze.

Odavno ovdje niko ne svraca,
samo mjesecina i ponekad ptice.
Mislima se starac,unazad vraca,
na sina i mladost,zadrhta srce.

Rece blago s'tugom tesko mije,
rukom iznemoglo svoje lice krije.
Da jos puno,svoga sina voli,
zagrlih starca u dusi punoj boli.

Posto sina nema,vratio se nije,
u sjeni pod orahom svoje suze lije.
Poslije svega toga sam zivi sada,
Sve do smrti svoje,sinu da se nada....

E.TERZIC