Nek' je hvala Ciri i BH-a reprezentaciji,
Osvjetlase obraz, citavoj nam naciji!
Pokazase umijece u obadva meca,
Ali malo sudije, malo losa sreca,
Zaustavise nas, gotovo na pragu,
Allah da nam sacuva, nasu momcad dragu!
'Jer, ko je ta Bosna, neznatna i mala,
da smije pobijediti, tim iz Portugala?!'
Iz UEFE neko besramno je rek'o.
'Pomoci im nece, cak ni EDIN DZEKO!'
A naš Edin igra i za Bundes ligu,
Na muke je prisjeo proslavljenom Figu!
Sto je bilo, bilo, a sramota nije,
Iznad vasih glava, zastava se vije,
Vi imate uvijek povjerenje nase,
Jer svi smo uz Ciru i nogometase!
Svi ste vi jos mladi i trebate staza,
Pred vama je puno igre i baraza.
Nek' je hvala Bogu, i nasoj Zenici,
Na toplom prijemu, jos boljoj publici.
Dok je takve publike, zdusnih robijasa,
Pobjede ce nizati reprezentacija nasa.
Dozivjeli poraz,ali ne i bruku,
Dvije hiljade desete, necemo u Afriku!
Pred vama je zivot,svi ste vi jos mladi,
I jos puno toga, treba da se radi.
Stasace i rasti, vasa generacija,
Postace jos snaznija BH-a reprezentacija!
Ostali smo sada mi kratkih rukava
jer nemamo nikakvih kod UEFE prava.
Jer oni nas ne vole, oni se nas boje
Na iducem prvenstvu, dobice svi svoje!
Bosna kad se inati, Bosna kada prkosi,
Vidjece sta mogu BH fanatikosi!
Dvije hiljade dvanaeste, ne možemo prije,
Najsladje je onome ko se zadnji smije!
A zadnja ce biti, ako Bog da nasa,
Za vas je ova, hvalospjevna casa.
Zivi bili, veseli i zdravi,
A Ciro je heroj i selektor pravi.
Ogrijace sunce, doci ce taj cas,
Vi ste dika nasa, Bosna je uz vas!
E.TERZIC
Saturday, January 30, 2010
Friday, January 29, 2010
LOVACKI SAN
Mjesec tiho, svoju lampu gasi,
ezan sabah, s munare oglasi.
Dok jutarnji prvi namaz klanja,
strast za lovom dusu mu proganja.
Sebi trofej kako da ulovi,
preparira, na duvar postavi.
I da bude nesto i za lonca,
to su zelje Bosnje, lovca.
A rado bi i trahanu,
da je vidi u sahanu.
i gulas bi dobro dos'o,
s tim zeljama u lov pos'o.
A palo je dosta snijega,
ne vidi se pola brijega.
Napravio sebi ceku,
da saceka divljac neku.
Zelja mu je golema,
da ulovi jelena.
Suma puna bora, cera,
pustio je dobra kera.
Nesta kera na brzinu,
odjurio niz padinu.
Iza grma cu se nesto,
lovac trze pusku vjesto.
Usmjeri je u tom pravcu,
oglasi se ker u klancu,
u uho se sav pretvori,
a srce mu zatreperi!
Sta li ce se pojaviti,
hoce l' puska opaliti?!
Za tren vidje tacku crnu,
i ugleda plahu srnu.
Pa podize sacmaricu,
al' osjeti na svom licu,
jedan misic sto se grci,
u ustima okus zuci.
Nije jelen, srna to je,
strasti svoje obuzd'o je.
Rece tiho samom sebi,
ubio je nikad ne bih!
Gleda srnu pa govori:
Idi svojoj zelen gori!
Ona ce te dalje kriti,
od hasuma zastititi!
E.TERZIC
ezan sabah, s munare oglasi.
Dok jutarnji prvi namaz klanja,
strast za lovom dusu mu proganja.
Sebi trofej kako da ulovi,
preparira, na duvar postavi.
I da bude nesto i za lonca,
to su zelje Bosnje, lovca.
A rado bi i trahanu,
da je vidi u sahanu.
i gulas bi dobro dos'o,
s tim zeljama u lov pos'o.
A palo je dosta snijega,
ne vidi se pola brijega.
Napravio sebi ceku,
da saceka divljac neku.
Zelja mu je golema,
da ulovi jelena.
Suma puna bora, cera,
pustio je dobra kera.
Nesta kera na brzinu,
odjurio niz padinu.
Iza grma cu se nesto,
lovac trze pusku vjesto.
Usmjeri je u tom pravcu,
oglasi se ker u klancu,
u uho se sav pretvori,
a srce mu zatreperi!
Sta li ce se pojaviti,
hoce l' puska opaliti?!
Za tren vidje tacku crnu,
i ugleda plahu srnu.
Pa podize sacmaricu,
al' osjeti na svom licu,
jedan misic sto se grci,
u ustima okus zuci.
Nije jelen, srna to je,
strasti svoje obuzd'o je.
Rece tiho samom sebi,
ubio je nikad ne bih!
Gleda srnu pa govori:
Idi svojoj zelen gori!
Ona ce te dalje kriti,
od hasuma zastititi!
E.TERZIC
Wednesday, January 27, 2010
BOSNA
Stanem nekad, pa ne znam put pravi,
al' se tvoja slika onda javi.
Srce moje tad kaze ponosno,
idem tebi, idem moja Bosno!
Iz pepela izniknula ti si,
glavu nikad oborila nisi.
Oduvijek si bila ljubav moja,
za mene si, ti zemlja najbolja!
zivim ovdje a srce se para,
u dusi se bol i tuga stvara,
kad pomislim na devere tvoje,
i na miris proljetnog behara.
Kad pomislim na tvoje ljepote,
kleo bih te, nesretni zivote!
A iz oka gorka suza krene,
bez tebe mi bolno srce vehne!
Tvoje rijeke, jezera planine,
plodna polja, gradovi, ravnine
dusa jeci i u bolu grca,
kako da te otkinem sa srca!
Da ublazim svoju bol veliku,
ja ti tiho pjevam sevdalinku.
Kad ja podjoh na Bembasu,
tad ugledam BOSNU nasu,
i ispustim iz srca uzdaha,
Bosno moja sva si od sevdaha!
ja te volim srcem cijelim,
ni skim necu da te dijelim!
Osim s onim sto te vole,
Uzvisenom sto se mole,
da te cuva dragi Bog,
ti si dio srca mog!
Za te zivim i zivjecu,
za te bolan, i umrijecu.
Kad potonu sve mi ladje,
utjehu za mene nadjes!
Kad ne znam na koju stranu,
mehlem stavljas mi na ranu.
Kad mom bolu nema kraja,
saljes miris zavicaja.
Srce moje za tobom krvari,
pa ti kazem sto i pjesnik stari,
jer ti si mi prkosna od sna,
Bosna, Bosna, i zauvijek Bosna!
E.TERZIC
al' se tvoja slika onda javi.
Srce moje tad kaze ponosno,
idem tebi, idem moja Bosno!
Iz pepela izniknula ti si,
glavu nikad oborila nisi.
Oduvijek si bila ljubav moja,
za mene si, ti zemlja najbolja!
zivim ovdje a srce se para,
u dusi se bol i tuga stvara,
kad pomislim na devere tvoje,
i na miris proljetnog behara.
Kad pomislim na tvoje ljepote,
kleo bih te, nesretni zivote!
A iz oka gorka suza krene,
bez tebe mi bolno srce vehne!
Tvoje rijeke, jezera planine,
plodna polja, gradovi, ravnine
dusa jeci i u bolu grca,
kako da te otkinem sa srca!
Da ublazim svoju bol veliku,
ja ti tiho pjevam sevdalinku.
Kad ja podjoh na Bembasu,
tad ugledam BOSNU nasu,
i ispustim iz srca uzdaha,
Bosno moja sva si od sevdaha!
ja te volim srcem cijelim,
ni skim necu da te dijelim!
Osim s onim sto te vole,
Uzvisenom sto se mole,
da te cuva dragi Bog,
ti si dio srca mog!
Za te zivim i zivjecu,
za te bolan, i umrijecu.
Kad potonu sve mi ladje,
utjehu za mene nadjes!
Kad ne znam na koju stranu,
mehlem stavljas mi na ranu.
Kad mom bolu nema kraja,
saljes miris zavicaja.
Srce moje za tobom krvari,
pa ti kazem sto i pjesnik stari,
jer ti si mi prkosna od sna,
Bosna, Bosna, i zauvijek Bosna!
E.TERZIC
KAKANJ BOSNA I HERCEGOVINA
U srcu Bosne nalazi se malo rudarsko naselje poznato pod imenom Kakanj. Šta reći za ovaj mali, ali i lijepi pitomi grad?Treba doći i upoznati ga! Pored prirodnih
ljepota,kulturno-historijskih spomenika, poznatih izletišta u Kaknju su najbitniji njegovi ljudi, ljudi – dobre bosanske duše koje nude dobrotu, osmijeh tako da iz ovoga pitomog grada se može otići u potpunosti obogaćen, sretan i zadovoljan.Općina Kakanj zauzima centralni položaj u Sarajevsko – zeničkoj kotlini, privredno najznačajnijoj i najgušće naseljenoj regiji BiH. Općina broji 46.000 stanovnika i prostire se na površini 377 km2. Željezničkom prugom Doboj – Sarajevo – Ploče i magistralnim putem M17.Prvi materijalni tragovi potiču iz srednjeg neolitskog doba IV i III milenija p.n.e. Za turiste Kakanj je zanimljiv po Kraljevoj Sutjesci koja je bila stolno mjesto bosanskih banova i kraljeva. Kulturno – historijski spomenici u Kraljevoj Sutjesci, zajedno sa Bobovcem, predstavljaju najznačajnije spomenike srednjovjekovne bosanske državnosti sa nizom arheoloških, arhitektonskih, pisanih i drugih tragova naročito iz 14. i 15. stoljeća. Biblioteka i muzej Franjevačkog samostana čuvaju neprocjenjivo povijesno, kulturno i umjetničko blago.O bogatstvu srednjovjekovnih spomenika kakanjske općine svjedoči i jedan od najljepših bosanskih stećaka koji je nađen u Zgošći. Džamija u Kraljevoj Sutjesci, koju je 1463. godine sagradio turski osvajač sultan Mehmed II el-Fatih, jedna je od najstarijih džamija u Bosni i Hercegovini, a tu je još i prelijepa bosanska kuća iz XVIII stoljeća.Danas je gotovo nemoguće Kakanj zamisliti bez planine Ponijeri. Povezanost Ponijera i Kakanjaca odlikuje se ljubavlju njezinih stanovnika prema šumama,planinarenju,
skijanju, čistom zraku i netaknutoj prirodi. Na području Općine postoje još mnoga druga mjesta za odmor i rekreaciju, neophodna stanovništvu jednog od najstarijih i najrazvijenijih industrijskih bosanskohercegovačkih gradova. Tu je na prvom mjestu Rudnik mrkog uglja, otvoren 1900. godine, zatim Termoelektrana Čatići iz koje su prvi kilovati potekli 1. jula 1956. te Tvornica cementa podignuta 1978., koja je od samog osnutka bila uspješna na evropskim tržištima.
ljepota,kulturno-historijskih spomenika, poznatih izletišta u Kaknju su najbitniji njegovi ljudi, ljudi – dobre bosanske duše koje nude dobrotu, osmijeh tako da iz ovoga pitomog grada se može otići u potpunosti obogaćen, sretan i zadovoljan.Općina Kakanj zauzima centralni položaj u Sarajevsko – zeničkoj kotlini, privredno najznačajnijoj i najgušće naseljenoj regiji BiH. Općina broji 46.000 stanovnika i prostire se na površini 377 km2. Željezničkom prugom Doboj – Sarajevo – Ploče i magistralnim putem M17.Prvi materijalni tragovi potiču iz srednjeg neolitskog doba IV i III milenija p.n.e. Za turiste Kakanj je zanimljiv po Kraljevoj Sutjesci koja je bila stolno mjesto bosanskih banova i kraljeva. Kulturno – historijski spomenici u Kraljevoj Sutjesci, zajedno sa Bobovcem, predstavljaju najznačajnije spomenike srednjovjekovne bosanske državnosti sa nizom arheoloških, arhitektonskih, pisanih i drugih tragova naročito iz 14. i 15. stoljeća. Biblioteka i muzej Franjevačkog samostana čuvaju neprocjenjivo povijesno, kulturno i umjetničko blago.O bogatstvu srednjovjekovnih spomenika kakanjske općine svjedoči i jedan od najljepših bosanskih stećaka koji je nađen u Zgošći. Džamija u Kraljevoj Sutjesci, koju je 1463. godine sagradio turski osvajač sultan Mehmed II el-Fatih, jedna je od najstarijih džamija u Bosni i Hercegovini, a tu je još i prelijepa bosanska kuća iz XVIII stoljeća.Danas je gotovo nemoguće Kakanj zamisliti bez planine Ponijeri. Povezanost Ponijera i Kakanjaca odlikuje se ljubavlju njezinih stanovnika prema šumama,planinarenju,
skijanju, čistom zraku i netaknutoj prirodi. Na području Općine postoje još mnoga druga mjesta za odmor i rekreaciju, neophodna stanovništvu jednog od najstarijih i najrazvijenijih industrijskih bosanskohercegovačkih gradova. Tu je na prvom mjestu Rudnik mrkog uglja, otvoren 1900. godine, zatim Termoelektrana Čatići iz koje su prvi kilovati potekli 1. jula 1956. te Tvornica cementa podignuta 1978., koja je od samog osnutka bila uspješna na evropskim tržištima.
NAJDRAZA
Otkljucala srca si moga bravu,
i ljubav mi ponudila pravu.
Srce tvoje njezno tada rece,
ja cu biti dio tvoje srece!
U meni se nesto dogodilo,
iz vedra me neba pogodilo.
Od tad jutra kraj tebe mi svicu,
samnom zivis bajkovitu pricu!
Sa tobom sam toplo gnijezdo svio,
ti si ono sto sam pozelio!
Stvorila mi nesto od zivota,
tvoja ljubav i tvoja ljepota!
Ti si zena koja zna da voli,
pored tebe tuga manje boli,
srcem svojim i dusom te ljubim,
kraj tebe uvijek da se budim.
Za mene si i radost i sreca,
i zime su kraj tebe proljeca.
Samo s tobom ja mogu da zivim,
samo tebi mogu da se divim!
Godine su prosle i minula ljeta,
odveo nas zivot skoro na kraj svijeta.
Istim zarom jos se vole dvoje,
ja i ti ,nase djece troje!
Za mene si jedina,ostala i bila,
rodila mi kcerku i dva sina mila.
Zlatni ram za mog zivota sliku,
moj dobri andjele u ljudskom obliku.
E.TERZIC
i ljubav mi ponudila pravu.
Srce tvoje njezno tada rece,
ja cu biti dio tvoje srece!
U meni se nesto dogodilo,
iz vedra me neba pogodilo.
Od tad jutra kraj tebe mi svicu,
samnom zivis bajkovitu pricu!
Sa tobom sam toplo gnijezdo svio,
ti si ono sto sam pozelio!
Stvorila mi nesto od zivota,
tvoja ljubav i tvoja ljepota!
Ti si zena koja zna da voli,
pored tebe tuga manje boli,
srcem svojim i dusom te ljubim,
kraj tebe uvijek da se budim.
Za mene si i radost i sreca,
i zime su kraj tebe proljeca.
Samo s tobom ja mogu da zivim,
samo tebi mogu da se divim!
Godine su prosle i minula ljeta,
odveo nas zivot skoro na kraj svijeta.
Istim zarom jos se vole dvoje,
ja i ti ,nase djece troje!
Za mene si jedina,ostala i bila,
rodila mi kcerku i dva sina mila.
Zlatni ram za mog zivota sliku,
moj dobri andjele u ljudskom obliku.
E.TERZIC
Tuesday, January 26, 2010
PJESMA SESTRI
Nista bez svoje zemlje nema,
svaka je tudja, tuga golema!
U jednoj tudjoj, dalekoj, nekoj,
jedan je covjek srca mehkog.
Srce se njegovo cijepa od boli,
pati za sestrom koju voli.
Ocekuje svakog casa,
da ce cuti njenog glasa.
A znala je da zapjeva,
k'o nebeska mala seva,
Kaza meni nasa mati,
sestra, je znala zapjevati.
Moja sestra, moja dusa,
ko ce sada da je slusa?
Sad kada sam predaleko,
da li ce je cuti neko,
Od Kaknja do Sarajeva,
kako moja sestra pjeva?
Dragi brate u tudjini,
vratite se domovini!
Stalno place nasa mati,
za zivota zeli znati,
da l' ces nasoj Bosni doci,
i kroz Kakanj opet proci?
Isplakala oci svoje,
brinuc' za te i za tvoje.
Selami vas, za vas dovi,
kad god mozes,ti nazovi!
Tudjina nas rastavila,
al' ne brini sestro mila,
zlatokosa moja vilo,
sve je isto sto i bilo!
Istim zarom ja te volim,
Svevisnjemu za te molim!
Reci djeci neka znaju,
i zapamte svoga daju!
Sto tudjinskim hodi krajem,
i cezne za zavicajem.
U mislima sto je s vama.
Ne prodje ni jednog dana,
Oko suzu da ne pusti,
vase ime ne izusti!
Cuvajte se ti i mati,
ja se uzdam, Bog ce dati,
srcu mome mir i spas,
kad ugledam opet vas!
I da cujem sestrin glas,
blagoslovi, Boze, nas!
E.TERZIC
svaka je tudja, tuga golema!
U jednoj tudjoj, dalekoj, nekoj,
jedan je covjek srca mehkog.
Srce se njegovo cijepa od boli,
pati za sestrom koju voli.
Ocekuje svakog casa,
da ce cuti njenog glasa.
A znala je da zapjeva,
k'o nebeska mala seva,
Kaza meni nasa mati,
sestra, je znala zapjevati.
Moja sestra, moja dusa,
ko ce sada da je slusa?
Sad kada sam predaleko,
da li ce je cuti neko,
Od Kaknja do Sarajeva,
kako moja sestra pjeva?
Dragi brate u tudjini,
vratite se domovini!
Stalno place nasa mati,
za zivota zeli znati,
da l' ces nasoj Bosni doci,
i kroz Kakanj opet proci?
Isplakala oci svoje,
brinuc' za te i za tvoje.
Selami vas, za vas dovi,
kad god mozes,ti nazovi!
Tudjina nas rastavila,
al' ne brini sestro mila,
zlatokosa moja vilo,
sve je isto sto i bilo!
Istim zarom ja te volim,
Svevisnjemu za te molim!
Reci djeci neka znaju,
i zapamte svoga daju!
Sto tudjinskim hodi krajem,
i cezne za zavicajem.
U mislima sto je s vama.
Ne prodje ni jednog dana,
Oko suzu da ne pusti,
vase ime ne izusti!
Cuvajte se ti i mati,
ja se uzdam, Bog ce dati,
srcu mome mir i spas,
kad ugledam opet vas!
I da cujem sestrin glas,
blagoslovi, Boze, nas!
E.TERZIC
MOJE MISLI TEBI LETE
Kada laste u jesen odlete,
moje misli ka tebi polete.
Kad ugledam ja opalo lisce,
srce mi se u grudima stisce.
Znam bolesna majka sada lezi
a meni je svaki tren sve tezi.
I srce mi cjepa na dva dijela
nebil sina jos jednom vidjela
Misli moje, majko tebi lete,
u tudjini tvoje tuzno dijete.
Sto put' sam ti u tudjini kleko,
ja te volim, al' sam predaleko.
Sklopim oci, makar na tren samo,
i opet sam u mislima tamo,
gdje provedoh najljepse mi dane,
gdje i sunce najljepse ograne.
Sakri suze, majko moja draga,
otis'o sam ja sa tvoga praga.
Takvo vrijeme moralo je doci,
u tudjinu da cu morat poci?
Ostavih te,u srcu me gusi,
tebi bol i samoca na ostarjeloj dusi?
Sam u noci u dalekom gradu,
pjevam tiho a suze se kradu.
Kad god koja na ruku mi kane,
od bola mi i srce zastane.
I sad vidim tvoju gorku suzu,
sto si kradom brisala o bluzu.
Kroz noc cujem, glas tvoj me doziva,
a dusa se glasu odaziva.
I tvoj lik se ispred pomoli,
jer, niko se k'o majka ne voli!
E.TERZIC
moje misli ka tebi polete.
Kad ugledam ja opalo lisce,
srce mi se u grudima stisce.
Znam bolesna majka sada lezi
a meni je svaki tren sve tezi.
I srce mi cjepa na dva dijela
nebil sina jos jednom vidjela
Misli moje, majko tebi lete,
u tudjini tvoje tuzno dijete.
Sto put' sam ti u tudjini kleko,
ja te volim, al' sam predaleko.
Sklopim oci, makar na tren samo,
i opet sam u mislima tamo,
gdje provedoh najljepse mi dane,
gdje i sunce najljepse ograne.
Sakri suze, majko moja draga,
otis'o sam ja sa tvoga praga.
Takvo vrijeme moralo je doci,
u tudjinu da cu morat poci?
Ostavih te,u srcu me gusi,
tebi bol i samoca na ostarjeloj dusi?
Sam u noci u dalekom gradu,
pjevam tiho a suze se kradu.
Kad god koja na ruku mi kane,
od bola mi i srce zastane.
I sad vidim tvoju gorku suzu,
sto si kradom brisala o bluzu.
Kroz noc cujem, glas tvoj me doziva,
a dusa se glasu odaziva.
I tvoj lik se ispred pomoli,
jer, niko se k'o majka ne voli!
E.TERZIC
Monday, January 25, 2010
SAMA OSTAVLJENA
Ostavi me dok sam mala bila,
pa joj nisam lice zapamtila,
majka moja,srca kamenoga,
na raskrscu puta velikoga.
Do mene joj nije bilo stalo,
jer ostavi svoje cedo malo,
tek rodjeno,sitno i nejako,
uzeti ga mogao je svako!
Ne znam oca,a ni majku moju,
sama krojih ja sudbinu svoju.
ostade ruza..... trnjem obrasla
Uz Tudjine ja sam odrasla,
Nogama svojim u zivot idem novi,
cuvaju se mog djetinjstva snovi.
Ruza je ruza i kad trnje ima,
staze zivota su putevi ako hodis njima
Ne ostade prazan moj registar,
u njem' pise,psiholog-magistar.
Gdje god idem sobom BOSNU nosim,
Bosanka sam, time se ponosim!
Trazila sam roditelje svoje,
ostadose puste zelje moje.
Nikada se nisu pojavili
mlado su mi srce ojadili.
Sad svoj zivot oni negdje vode,
a prosle su vec godine mnoge.
Uz djecu su vec pronasli srecu,
da im smetam,ne zelim i necu!
U dalekoj zemlji sada sama zivim,
al' ne skretoh nikad,putem krivim!
Kroz zivot gorda i ponosna koracam,
mojoj BOSNI,uskoro se vracam!
E.TERZIC
pa joj nisam lice zapamtila,
majka moja,srca kamenoga,
na raskrscu puta velikoga.
Do mene joj nije bilo stalo,
jer ostavi svoje cedo malo,
tek rodjeno,sitno i nejako,
uzeti ga mogao je svako!
Ne znam oca,a ni majku moju,
sama krojih ja sudbinu svoju.
ostade ruza..... trnjem obrasla
Uz Tudjine ja sam odrasla,
Nogama svojim u zivot idem novi,
cuvaju se mog djetinjstva snovi.
Ruza je ruza i kad trnje ima,
staze zivota su putevi ako hodis njima
Ne ostade prazan moj registar,
u njem' pise,psiholog-magistar.
Gdje god idem sobom BOSNU nosim,
Bosanka sam, time se ponosim!
Trazila sam roditelje svoje,
ostadose puste zelje moje.
Nikada se nisu pojavili
mlado su mi srce ojadili.
Sad svoj zivot oni negdje vode,
a prosle su vec godine mnoge.
Uz djecu su vec pronasli srecu,
da im smetam,ne zelim i necu!
U dalekoj zemlji sada sama zivim,
al' ne skretoh nikad,putem krivim!
Kroz zivot gorda i ponosna koracam,
mojoj BOSNI,uskoro se vracam!
E.TERZIC
Sunday, January 24, 2010
MAJCINA DOVA
Na hastalu svijeca dogorjeva,
Sve utihlo, ni pticijeg pjeva.
Preko polja i planina,
Spustila se nocna tmina.
Na pendzeru ona sama,
Ne plase je noc ni tama.
Vec danima ona ceka
Svoju djecu iz daleka.
Svaku noc je dovom ispratila,
Ne bi li joj djeca se vratila.
Sin i snaha,unuka,unuci...
Sliku drzi u drhtavoj ruci,
Moja draga,milostiva mati.
Uz nju lakse prolaze joj sati.
Kroz mahalu dok prolazi sama,
U mislima ona je sa nama.
Pa zastane pred nasom dzamijom,
Suze brise beharli samijom,
A iz usta zacuje se tiha,
Moje majke dova i fatiha
Boga moli,tiho uci
Da joj djeca dodju kuci.
Da im kuha gurabije,
Da im uci illahije.
I da Elmi unucici,
Svojoj maloj hanumici,
Kose plete, pletenice veze,
Misli majka,a srce se steze.
Pa posjeti malo kone,
Za mangalom ti sjede one,
Pa uz kahvu,vrucu,gorku,
Jedna drugoj blaze muku.
Slabo tijelo i drhtave noge,
Na plecima godine su mnoge.
„Kad bi samo moja djeca stigla,
Odmah bi se ja na noge digla!“
Uslis'o je Allah njene dove,
Jedno jutro sin sa vrata zove:
„Ustaj, majko,otvori pendzere,
Zaboravi na svoje devere!
Prokleta je daleka tudjina,
Evo snahe,unuka i sina!
Pokazi im,Velikog ti Boga,
Onu sliku dobrog babe moga!“
Zbori Enver i suzu ne skriva,
Sto on babe ne zatece ziva.
„Nek' mu djeca makar sliku vide,
Kad vec nema zivoga im dide!“
I dok sunce na istoku rudi,
U srcu mu novu nadu budi.
„Uz tebe sam uvijek,Bosno,bio,
Bosno moja,moja hamajlijo!“
E.TERZIC
Sve utihlo, ni pticijeg pjeva.
Preko polja i planina,
Spustila se nocna tmina.
Na pendzeru ona sama,
Ne plase je noc ni tama.
Vec danima ona ceka
Svoju djecu iz daleka.
Svaku noc je dovom ispratila,
Ne bi li joj djeca se vratila.
Sin i snaha,unuka,unuci...
Sliku drzi u drhtavoj ruci,
Moja draga,milostiva mati.
Uz nju lakse prolaze joj sati.
Kroz mahalu dok prolazi sama,
U mislima ona je sa nama.
Pa zastane pred nasom dzamijom,
Suze brise beharli samijom,
A iz usta zacuje se tiha,
Moje majke dova i fatiha
Boga moli,tiho uci
Da joj djeca dodju kuci.
Da im kuha gurabije,
Da im uci illahije.
I da Elmi unucici,
Svojoj maloj hanumici,
Kose plete, pletenice veze,
Misli majka,a srce se steze.
Pa posjeti malo kone,
Za mangalom ti sjede one,
Pa uz kahvu,vrucu,gorku,
Jedna drugoj blaze muku.
Slabo tijelo i drhtave noge,
Na plecima godine su mnoge.
„Kad bi samo moja djeca stigla,
Odmah bi se ja na noge digla!“
Uslis'o je Allah njene dove,
Jedno jutro sin sa vrata zove:
„Ustaj, majko,otvori pendzere,
Zaboravi na svoje devere!
Prokleta je daleka tudjina,
Evo snahe,unuka i sina!
Pokazi im,Velikog ti Boga,
Onu sliku dobrog babe moga!“
Zbori Enver i suzu ne skriva,
Sto on babe ne zatece ziva.
„Nek' mu djeca makar sliku vide,
Kad vec nema zivoga im dide!“
I dok sunce na istoku rudi,
U srcu mu novu nadu budi.
„Uz tebe sam uvijek,Bosno,bio,
Bosno moja,moja hamajlijo!“
E.TERZIC
DIJETE SEHIDA
O Bajramu, dv'je hiljade trece,
dva su srca ostala bez srece.
Usamljena dva srca tugujuci,
za sehidom, babom, svojim zaleci.
Probudila majka, Ahmu, sina,
brigo moja, najveca, jedina!
U dzamiju Bajram klanjat podji,
posl'je babi ti na mezar dodji.
Obraduj ga Fatihom i dovom,
bice sretan i na svijetu onom!
U dzennetu tvoj babo boravi,
Allah sehide džennetom obdari!
Prica majka, a suze se nizu,
jedna drugu niz lice prestizu.
Odijelo mu i fesic priprema,
i babinu kravatu mu sprema,
Sto je babo na Bajram nosio,
s Ahmom bi se danas ponosio.
Abdest uzmi, bismillu prouci,
zbori majka, srce hoce puci!
Sa ponosom prodji kroz carsiju,
i otidji u nasu dzamiju,
jeca majka, a srce se kida,
ti si dijete bosanskog sehida!
Za slobodu Bosne on je pao,
Allah mu je vjecni dzennet dao!
Pred Svevisnjim, oni se ne stide,
Milostivi, nagradi sehide!!!
E.TERZIC
dva su srca ostala bez srece.
Usamljena dva srca tugujuci,
za sehidom, babom, svojim zaleci.
Probudila majka, Ahmu, sina,
brigo moja, najveca, jedina!
U dzamiju Bajram klanjat podji,
posl'je babi ti na mezar dodji.
Obraduj ga Fatihom i dovom,
bice sretan i na svijetu onom!
U dzennetu tvoj babo boravi,
Allah sehide džennetom obdari!
Prica majka, a suze se nizu,
jedna drugu niz lice prestizu.
Odijelo mu i fesic priprema,
i babinu kravatu mu sprema,
Sto je babo na Bajram nosio,
s Ahmom bi se danas ponosio.
Abdest uzmi, bismillu prouci,
zbori majka, srce hoce puci!
Sa ponosom prodji kroz carsiju,
i otidji u nasu dzamiju,
jeca majka, a srce se kida,
ti si dijete bosanskog sehida!
Za slobodu Bosne on je pao,
Allah mu je vjecni dzennet dao!
Pred Svevisnjim, oni se ne stide,
Milostivi, nagradi sehide!!!
E.TERZIC
Saturday, January 23, 2010
MOJOJ BOSNI
Borac si uvijek,kroz vijekove bila,
gazije mnoge, ti si izrodila.
Borila se,nisi se stedila,
dok slobodu nisi iznjedrila.
Otac i majka, sve si bila nama,
i pobjedu, izborila sama!
Cijelome si svijetu pokazala,
velika si, makar bila mala!
Sretan mogu, sada reci svima,
rastao sam u tvojim njedrima!
Hrabroscu si mene zadojila,
nikome se nisi pokorila!
Nikada to zaboravit necu,
Bosno moja,ja ti zelim srecu!
Mala zemljo, srca velikoga,
nosim dio amaneta tvoga.
Allahu se ja skruseno molim,
i za tebe,draga Bosno,dovim!
Cijelom svijetu si pokazala da svi vide!
Da ti imas svoje gazije i sehide,
koji odbranise tebe,tebe moja BOSNO.
"citaj prva slova stihova"
E.TERZIC
gazije mnoge, ti si izrodila.
Borila se,nisi se stedila,
dok slobodu nisi iznjedrila.
Otac i majka, sve si bila nama,
i pobjedu, izborila sama!
Cijelome si svijetu pokazala,
velika si, makar bila mala!
Sretan mogu, sada reci svima,
rastao sam u tvojim njedrima!
Hrabroscu si mene zadojila,
nikome se nisi pokorila!
Nikada to zaboravit necu,
Bosno moja,ja ti zelim srecu!
Mala zemljo, srca velikoga,
nosim dio amaneta tvoga.
Allahu se ja skruseno molim,
i za tebe,draga Bosno,dovim!
Cijelom svijetu si pokazala da svi vide!
Da ti imas svoje gazije i sehide,
koji odbranise tebe,tebe moja BOSNO.
"citaj prva slova stihova"
E.TERZIC
PRVA KROMPIRUSA
Na skemliji,u mutvaku,
sjedi babo, vas u mraku.
Škiju reze, lulu pusi,
da rastjera cemer dusi.
Okom prati kolut dima,
ko zna gdje je u mislima?!
Dok k'o lopov klizi vece,
scerka Elma njemu rece:
"Hoces babo krompirusu,
da olaksas sebi dusu?
Znadem, babo, ja bilesi,
i kako se tijesto mijesi!
Oklagijom razvijati,
Naucila mene mati.
Ako hoces i bureka,
ili drugih jos jemeka,
pokazala sve mi mati,
zensku valja svasta znati!
Amanet mi ostavila,
nista nije presutila:
'Ja cu jednom ostariti,
ti ces mene odmijeniti!'
Kazi, babo, sta ti fali,
odmjenu ste docekali!
Malehna mi sad sinija,
malehna sam ,babo, i ja.
Do godine ja cu znati,
za hastalom razvijati.
Sad cu, babo, pohititi,
krompirusu zgotoviti.
Dok sagori lula tvoja,
doci ce i majka moja.
Iz dzamije kad se vrati,
pita ce je docekati.
Skemliju kraj svoje stavi,
majci mjesto tu napravi.
Jer rahatluk pravi, to je,
kad jedemo mi utroje,
krompiruse moje vrele,
koliko nam srca zele!
Bice sladje no ikada,
iz ruku je tvog evlada!
Babo milo gleda dijete,
oko vijenac suza plete.
Rukom krije obraz drag,
da sakrije suza trag.
Srce trepti, pjeva dusa,
njena prva krompirusa!
E.TERZIC
sjedi babo, vas u mraku.
Škiju reze, lulu pusi,
da rastjera cemer dusi.
Okom prati kolut dima,
ko zna gdje je u mislima?!
Dok k'o lopov klizi vece,
scerka Elma njemu rece:
"Hoces babo krompirusu,
da olaksas sebi dusu?
Znadem, babo, ja bilesi,
i kako se tijesto mijesi!
Oklagijom razvijati,
Naucila mene mati.
Ako hoces i bureka,
ili drugih jos jemeka,
pokazala sve mi mati,
zensku valja svasta znati!
Amanet mi ostavila,
nista nije presutila:
'Ja cu jednom ostariti,
ti ces mene odmijeniti!'
Kazi, babo, sta ti fali,
odmjenu ste docekali!
Malehna mi sad sinija,
malehna sam ,babo, i ja.
Do godine ja cu znati,
za hastalom razvijati.
Sad cu, babo, pohititi,
krompirusu zgotoviti.
Dok sagori lula tvoja,
doci ce i majka moja.
Iz dzamije kad se vrati,
pita ce je docekati.
Skemliju kraj svoje stavi,
majci mjesto tu napravi.
Jer rahatluk pravi, to je,
kad jedemo mi utroje,
krompiruse moje vrele,
koliko nam srca zele!
Bice sladje no ikada,
iz ruku je tvog evlada!
Babo milo gleda dijete,
oko vijenac suza plete.
Rukom krije obraz drag,
da sakrije suza trag.
Srce trepti, pjeva dusa,
njena prva krompirusa!
E.TERZIC
POSLIJE BUDJENJA
Sanjam putujem negdje daleko,
u snu za mene pita neko.
Onda se trgnem,zalostan,tuzan,
majko i BOSNO vama sam duzan!
Od suza jedva otvorim oci
a dusi gorcina,cemer i jad,
snijeg i hladne Canadske noci,
majko,domovino,gdje ste mi sad?
Jos nigdje da se nazire dan,
drhtim u tami,jadan i sam.
Ni oca ,majke,sestre ni brata,
da meni bolnom otvore vrata.
Oh,kako mi samo ,majka nedostaje,
otis'o sam,sama ostala je.
Njeno srce oprostice sinu,
sto ostavi nju i domovinu!
Hocu l' proci jos jednom kraj pruge,
bolno srce oslobodit'tuge?
Podarit' mu bar zehru radosti,
i vidjeti kucu iz mladosti!
Sta me ovdje veze,danas,sutra?
Zasto cekam neka tudja jutra?
Kad nista srcu priraslo nije,
tudjino daleka,tesko mi je !
I opet sanjam da tebi putujem,
staracke ruke tvoje da milujem.
Jos jedno u nizu,samo prividjenje,
jer poslije sna ,dolazi budjenje!
E.TERZIC
u snu za mene pita neko.
Onda se trgnem,zalostan,tuzan,
majko i BOSNO vama sam duzan!
Od suza jedva otvorim oci
a dusi gorcina,cemer i jad,
snijeg i hladne Canadske noci,
majko,domovino,gdje ste mi sad?
Jos nigdje da se nazire dan,
drhtim u tami,jadan i sam.
Ni oca ,majke,sestre ni brata,
da meni bolnom otvore vrata.
Oh,kako mi samo ,majka nedostaje,
otis'o sam,sama ostala je.
Njeno srce oprostice sinu,
sto ostavi nju i domovinu!
Hocu l' proci jos jednom kraj pruge,
bolno srce oslobodit'tuge?
Podarit' mu bar zehru radosti,
i vidjeti kucu iz mladosti!
Sta me ovdje veze,danas,sutra?
Zasto cekam neka tudja jutra?
Kad nista srcu priraslo nije,
tudjino daleka,tesko mi je !
I opet sanjam da tebi putujem,
staracke ruke tvoje da milujem.
Jos jedno u nizu,samo prividjenje,
jer poslije sna ,dolazi budjenje!
E.TERZIC
Subscribe to:
Posts (Atom)