Sanjam putujem negdje daleko,
u snu za mene pita neko.
Onda se trgnem,zalostan,tuzan,
majko i BOSNO vama sam duzan!
Od suza jedva otvorim oci
a dusi gorcina,cemer i jad,
snijeg i hladne Canadske noci,
majko,domovino,gdje ste mi sad?
Jos nigdje da se nazire dan,
drhtim u tami,jadan i sam.
Ni oca ,majke,sestre ni brata,
da meni bolnom otvore vrata.
Oh,kako mi samo ,majka nedostaje,
otis'o sam,sama ostala je.
Njeno srce oprostice sinu,
sto ostavi nju i domovinu!
Hocu l' proci jos jednom kraj pruge,
bolno srce oslobodit'tuge?
Podarit' mu bar zehru radosti,
i vidjeti kucu iz mladosti!
Sta me ovdje veze,danas,sutra?
Zasto cekam neka tudja jutra?
Kad nista srcu priraslo nije,
tudjino daleka,tesko mi je !
I opet sanjam da tebi putujem,
staracke ruke tvoje da milujem.
Jos jedno u nizu,samo prividjenje,
jer poslije sna ,dolazi budjenje!
E.TERZIC
No comments:
Post a Comment