BOSNA

Stanem nekad, pa ne znam put pravi,
al' se tvoja slika onda javi.
Srce moje tad kaze ponosno,
idem tebi, idem moja Bosno!

Iz pepela izniknula ti si,
glavu nikad oborila nisi.
Oduvijek si bila ljubav moja,
za mene si, ti zemlja najbolja!

zivim ovdje a srce se para,
u dusi se bol i tuga stvara,
kad pomislim na devere tvoje,
i na miris proljetnog behara.

Kad pomislim na tvoje ljepote,
kleo bih te, nesretni zivote!
A iz oka gorka suza krene,
bez tebe mi bolno srce vehne!

Tvoje rijeke, jezera planine,
plodna polja, gradovi, ravnine
dusa jeci i u bolu grca,
kako da te otkinem sa srca!

Da ublazim svoju bol veliku,
ja ti tiho pjevam sevdalinku.
Kad ja podjoh na Bembasu,
tad ugledam BOSNU nasu,

i ispustim iz srca uzdaha,
Bosno moja sva si od sevdaha!
ja te volim srcem cijelim,
ni skim necu da te dijelim!

Osim s onim sto te vole,
Uzvisenom sto se mole,
da te cuva dragi Bog,
ti si dio srca mog!

Za te zivim i zivjecu,
za te bolan, i umrijecu.
Kad potonu sve mi ladje,
utjehu za mene nadjes!

Kad ne znam na koju stranu,
mehlem stavljas mi na ranu.
Kad mom bolu nema kraja,
saljes miris zavicaja.

Srce moje za tobom krvari,
pa ti kazem sto i pjesnik stari,
jer ti si mi prkosna od sna,
Bosna, Bosna, i zauvijek Bosna!

E.TERZIC