PRVA KROMPIRUSA

Na skemliji,u mutvaku,
sjedi babo, vas u mraku.
Škiju reze, lulu pusi,
da rastjera cemer dusi.
Okom prati kolut dima,
ko zna gdje je u mislima?!

Dok k'o lopov klizi vece,
scerka Elma njemu rece:
"Hoces babo krompirusu,
da olaksas sebi dusu?
Znadem, babo, ja bilesi,
i kako se tijesto mijesi!

Oklagijom razvijati,
Naucila mene mati.
Ako hoces i bureka,
ili drugih jos jemeka,
pokazala sve mi mati,
zensku valja svasta znati!

Amanet mi ostavila,
nista nije presutila:
'Ja cu jednom ostariti,
ti ces mene odmijeniti!'
Kazi, babo, sta ti fali,
odmjenu ste docekali!

Malehna mi sad sinija,
malehna sam ,babo, i ja.
Do godine ja cu znati,
za hastalom razvijati.
Sad cu, babo, pohititi,
krompirusu zgotoviti.

Dok sagori lula tvoja,
doci ce i majka moja.
Iz dzamije kad se vrati,
pita ce je docekati.
Skemliju kraj svoje stavi,
majci mjesto tu napravi.

Jer rahatluk pravi, to je,
kad jedemo mi utroje,
krompiruse moje vrele,
koliko nam srca zele!
Bice sladje no ikada,
iz ruku je tvog evlada!

Babo milo gleda dijete,
oko vijenac suza plete.
Rukom krije obraz drag,
da sakrije suza trag.
Srce trepti, pjeva dusa,
njena prva krompirusa!

E.TERZIC