Dok sjedim na staroj klupi,
kesten stari granama njise.
Da bole sa srca otupi......
i s'lica suze da izbrise...
Ni mirise nesiri,bagrem bijeli,
samo sa suzom dusa se dijeli.
Okruzen,ovaj svijet od kamena,
pusti da utihnem k'o smrt plamena,
Mozda ces nekada ugledati,
u mojim ocima iskrenu bol.
Mozda ces shvatiti da si zivot moj,
mozda ces vidjeti u ocima tugu.
Tesku tugu u basti moje srece
kamen spoticanja na mom putu.....
Cuvacu moju ljubav za tvoju srecu,
ustrajati,boriti da imam ljubav jos vecu...
Ne mjerim srecu osmjehom, ni time,
da li je ceznja moja od tvoje jaca,
Sreca nije kad se bolno boris sa tugom,
kad nam srca biju ritmom placa.
E.TERZIC
