Kad uzmete po drugi put da prelistate ovaj moj blog,kad na njemu
bude malo vise prasine,tad cete prvi put citati zbog onog zbog
cega sam pisao sve te pjesme. A pisao sam ih cini mi se, sve vise,
da zadrzim blizu neka draga mjesta, neke trenutke, neke osobe,
blizu, malo duze od onog vremena koje je zapisano negdje tamo u
nekoj pjesmi,vec sasvim u nekoj vecoj mocnijoj knjizi koja se ne
cita vec zivi.A zivot se voli.A mozda sam samo jedan od onih sto
je imao srece da zavoli stvari koje ne mozes prestati voljeti, il
su one imale tu srecu da budu te stvari.
Nadam se da ce se svako od vas koji budete citali, pronaci u ponekoj
pjesmi, kao sasvim svojoj, mozda pronaci neku pametnui rijec,
mudrost koja ce vam se uciniti lijepa. Ali meni ce najdraze biti,
ako stvarno pronadete jednu svoju pjesmu, samo jednu,najdrazu, jer
tada cu ja postati neko vas koji dijeli slicne trenutke zivota koji
i vi imate ili ste imali.Mnoge pjesme nose simbole, i skrivena
imena svih tih mjesta i trenutaka kroz koje svi cesto prolazimo.U
nekim pjesmama sam i opisao dio dragih osoba koje su bile
nadahnuce, jer je to prvo njihova pjesma, pa tek onda moja.I zelim
da im se svim srcem zahvalim,i onim drugarima iz djetinjstva, i onim
djecackim snovima, i onima s kojim sam genima vezan i onima s
kojim sam sa srcem vezan,sto su mi ispunili sva ta sjecanja, srce
mi je toliko dirnuto da sam morao da to malo podjelim
sa vama, sa mastilom i sa papirom.
Ovim blogom ja vjerujem da ne dobijam ciljeve da pripadam
samo odredjenim mjestima, krugovima i bicima, vec da dobijam
nevidljiva krila, da pripadam tamo gdje zelim, ? zar to nije ona
najljepsa vrsta pripadanja.Pripadanja vama dragim prijateljima a
HVALA i onima drugima koji koliko vidim nemogu da ostanu ravnodusni
na lijepu rijec: HVALA VAM SVIMA NA PODRSCI