TESKO JE VOLJETI

SJECA ME NA TEBE I PAHULJA BIJELA,
GUSTI OBLAK U LIKU JE,TVOGA TIJELA.
U PROLJECE,KADA BISTRI POTOK ZAZUBORI,
TVOJ GLAS U NJEMU,DUSU PLACNU SMORI.

NE POZNADOH,ZLO KOJE NAM ZAPRIJETI,
PUTEVIMA NASIM,SJALA SVJETLOST DANJA.
RADI NJE VRIJEDI I NOC IBADETITI,
VOLJENOM BICU STO BEZ MENE SANJA.

ZALJUBLJENE DUSE OD USPOMENA PATE,
IZGUBE SE U TAMI BROJECI SATE.
TJERAJUCI SJENKE NADOLAZECEG ZLA,
SVJETLOST KOJA SJAJI,PONOROM BEZ TLA.

ZASTO SE LJUBAV SUZAMA PLACA????
KAKO SE BOL BOLOM UZVRACA;
STOTINAMA SUZA MOJIM OCIMA JE BILO,
HILJADE ZELJA ZIVOT NIJE ISPUNIO?

TESKO JE VOLJETI A SUZE KRITI,
SRCEM I DUSOM PLAKATI A NASMIJAN BITI.
OH KAKO PATE ONI KOJI SE VOLE,
RASTAJU SE A SUZE TAKO TESKO BOLE.

NE,NE PROLIVAJ SUZE,ZA ONIM STO IZGUBI,
OSTAVI DA DRUGI PLACU,STO NEMAJU TEBE.
MNOSTVO JE LJUBAVI,KOJE NE VIDE SVI,
NAJMANJE LJUBAVI,KOJU NAM PONUDI TI.

A NASI EVLADI,PJESME SU MOJE,
TO NIGDJE NEPISE,TO SEVDALIJE POJE.
NASIH SASTANAKA VJECITI TRAG,
VJERAN RODITELJ BITI,DAR JE VEOMA DRAG.


E.TERZIC
========

SUDBINA

Kako tesko je udaljen biti,
dobrotu srca tesko je kriti...
cesto me uhvati drhteca sreca,
pomisao na tebe radost mi najveca.

Daleko u ovo gluho doba,
gdje ni san ne doci proba.
Blijedi mjesec pendjerom viri,
misao jedna dvije duse da smiri.

Na obrazu jedne sestre,
nizu se blistave suze.
A na krilu joj tespih,
MOLI tudzinu brata sto uze...

Srce s ceznjom vapi, ceka,
kao vjetar da se vine.
Mene zovu mjesta neka,
mene zove zov domovine.

Guse ih tiho,te bistre kapi,
medju njima je plava dubina.
Dusa nocas pada u plavu dubinu,
jeca za bratom proklinje sudbinu.

Tamna noc a ona SAMA,
on kraj pendzera okolo tama.
Promatra zlatne zrake Mjeseca,
Zvijezda i slusa plac u dubini srca.

E.TERZIC
========