SUDBINA

Kako tesko je udaljen biti,
dobrotu srca tesko je kriti...
cesto me uhvati drhteca sreca,
pomisao na tebe radost mi najveca.

Daleko u ovo gluho doba,
gdje ni san ne doci proba.
Blijedi mjesec pendjerom viri,
misao jedna dvije duse da smiri.

Na obrazu jedne sestre,
nizu se blistave suze.
A na krilu joj tespih,
MOLI tudzinu brata sto uze...

Srce s ceznjom vapi, ceka,
kao vjetar da se vine.
Mene zovu mjesta neka,
mene zove zov domovine.

Guse ih tiho,te bistre kapi,
medju njima je plava dubina.
Dusa nocas pada u plavu dubinu,
jeca za bratom proklinje sudbinu.

Tamna noc a ona SAMA,
on kraj pendzera okolo tama.
Promatra zlatne zrake Mjeseca,
Zvijezda i slusa plac u dubini srca.

E.TERZIC
========