RODNI KRAJU

Rodnu kucu sam ostavio davno,
otac i majka moja za mnom osta.
Tuga,ceznja,ljubav,vakat posta,
prodje vrijeme i djetinstvo slavno.

Prohuja vrijeme ode zivot mladi,
godine prolaze i drhtave ruke.
Prosarase sijede po ocevoj bradi,
bas k'o zimi kad nema jabuke.

Nemogu dugo doci u kraj stari!
veselo proci RIBNICOM rijekom.
Pogledat brata kako ribari?
Nebo beskrajno i BOSNOM dalekom.

Mojim KAKNJOM sto odrasto u njemu,
livade rosne proljecem ozelene.
Mutnim pogledom mislim o svemu,
carsijom mojom setaju a' nema mene.

MALA RIJEKA sa PONIJERA krivuda,
nema veceg blaga a ni kletve.
Ahbabu molim te,malo zaviri se,
Od rodnog kraja donesi mirise.


E.TERZIC

ISPOD TRESNJE

Zapjevaj mi sevdalinku staru,
sto je nekad pjevusila mati.
Ne zaleci zice na staroj gitari,
moja dusa ce je sjetom saslusati.

Njezno tiho da srce osjeti,
zapjevaj brate,da me to podsjeti.
Ko da cujem iza kuce nase,
njenog glasa sto milo zvucase.

Stara majka pa i sestre bose,
te njihove zlatne bujne kose.
frulu brata sto ranu otvara,
slike koje u sjecanju stvara.

Zato dusi podari mi lijeka,
Uz tu pjesmu merakli derneka.
Ispod tresnje sto tu bijase,
ispijali kahvu pored kuce nase.

Bas ko nekad u mislima svama,
sad daleko,sam,razmisljajuci.
Preko mora iz dalekog grada,
ceznja pusta vuce rodnoj kuci.

Doci cu kad tresnja obehara,
otvori'ce se vratnica nam stara.
Proljecem kada sve procvjeta,
Majke nema,srusena dva svijeta.

E.TERZIC

CEZNJA

Javise mi da si nesto slaba,
da za sinom tuga teska slama.
Bolest teska razara i muci,
letim nebom mojoj dragoj kuci.

Takva bolna ceka sina svoga,
velika zelja ljubimca je tvoga.
Staracke ispruzi mu ruke,
da ti skrati tvoje bolne muke.

Sad ce tebi tvoje zlato stici,
pomoci ti,iz postelje dici.
Sabur majko halali svom sinu,
sto poleti toliko u daljinu.

Ni bajramom tebi ne dodje,
u tudjinu od tebe sto podje.
Ostavi samu,bolnu u samoci,
srce sapce sin ce tebi doci.

Majku zivu svoju zateko je,
srce gorku suzu pustilo je.
Sin i majka placu zagrljeni,
oba srca bolom polomljeni.

U ocima suze nam se vide,
uzdah dusa,zamjenise rijeci.
Nije lahko ni tebi, ni meni
majko halali,allah je najveci.

E.TERZIC

TEBI ZENO

Ni s' cime se mjeriti nemoze,
hvala ti,insanom je stvori boze.
Ljubav moze uzeti i nuditi,
uvijek ce se za zenom zuditi.

Ljepotu takvu allah joj podari,
zena zna srcem da gospodari.
Od postanka pa do kraja vijeka,
svakog casa spremna za covjeka.

Srecu tugu i radost da dijeli,
butum dunjalukom su dozivjeli.
Zena je dobro najvece u ljudi,
covjek pati zbog zeninih cudi.

Ona je zivot,dobrocinstvo svako,
vrijednost zeninu uocavas lahko.
zato prelijepa zeno,na sebe pazi,
pametno gordo dunjalukom gazi.

Andjele,sto imas ljepotu lica,
budi tako prkosna k'o ptica.
Pred kojom se kleci i dvori,
zahvali bogu sto takvu te stvori!

E.TERZIC

LOVACKA

Bjez'te ptice, bjez'te zvijeri,
ENVER vas kroz nisan mjeri!
Jadni su vam kljun i njuska,
kad  IMEROVA prasne puska!

Bice corbe i gulasa,
trahane i paprikasa.
Bice sta i na rostilju,
i ostace u izobilju.

Kanadske se zvijeri plase,
kada spaze lovce nase.
VAHID-bega,MUHAMEDA,
gdje se sakrit', svaka gleda.

HAZIM-age,HAME i Almasa
svaka sebi trazi spasa
DERVISA,EDE i ELVIRA moga
bjeze zvjeri brzijelih noga

tako kazu u nasem je planu
preplasene ptice polete na granu
a i zvjeri tad se sklone
KOKO, BADY rastjeruju, gone

Ne bjezite, samo stojte,
lovaca se vi ne bojte!
Kako nasi ljudi vazu,
ma L O V A C K A je oni kazu!

E.TERZIC

NE PITAJ BOSANKU

Ne pitaj me, smijem li,
Ne pitaj me, krijem li,

Nemam nista sakriti,
Bosni cu se vratiti.

Ne pitaj me, kuda cu,
Put do Bosne nacicu!

Ne pitaj me kako cu,
Bolnu dusu pitacu!

Dizem ruke da svi vide,
I molim se za sehide!

Kad uputi dijete dove,
Svevisnji se odazove!

Molitvu mi ,Boze primi,
Nasu Bosnu ujedini!

Dosao je i taj cas,
Jedna Bosna za sve nas!!!

A na kraju ovog stiha,
Svi recite:“El-Fatiha".

Hvala nasoj SUVADI,
ELMA TERZIC 3 nagrada
na recitaciju pjesme od:

S.KOVACEVIC

POKAJNIK

Dosao je trenutak istine,
da sam sebi polozim racune.
Da rascistim ja sa samim sobom,
pred evladom, ljudima i Bogom.

Sjecanje me ka proslosti vraca,
gdje su moji i sestre i braca,
majka, otac, rodbina komsije,
svi su tamo, samo mene nije.

...Nestalo je spokoja i mira,
opet dusman u Bosnu mi dira,
u njezine ravni i planine,
na grudi im postavio mine!

Ljuta guja nikada ne spava,
truje, grize, rod mi raseljava.
Jadni otac i premila mati,
kako li ce glavu sacuvati?!

Ognjiste su svoje ostavili,
kako bi se od zla izbavili.
I nas, evlad, svijetu razaslali,
kako bi nam zivot sacuvali.

Ostali su sami k'o dva cvijeta,
a mi posli preko bijela svijeta,
i meni se ukazala nada,
obecana, daleka Kanada.

Al' kad dodjoh u hladnu tudjinu,
zaboravih dragu domovinu,
zaboravih stradanja i patnje,
i babine nasihete zadnje.

"Pamti, sine, sta je ovdje bilo,
da se opet ne bi ponovilo!"
Majka na to nista nije rekla,
al' me dugo njena suza pekla.

Dan za danom, brzo proticase,
kao voda, prosuta iz case.
A zaborav uspomene brise,
svoju Bosnu, ne pohodim vise.

Nekad sam se ja zvao Bosanac,
a sada sam samom sebi stranac!
Zaboravih na babin amanet,
izvedi me, Boze, na salamet!

Kako mogoh nesto tako drago,
zamijeniti za zemaljsko blago?
Iznevjerit' i majku i babu,
i u oci pogledat' evladu?

Kako sutra pred njih mogu stati,
i odgovor na pitanje dati:
ko su, sta su, gdje su im korijeni?
Od zalosti,covjek da zanijemi!

Uzviseni, oprosti mi, Boze,
halaliti, znam da Bosna moze!
Oprostice svome grijesnom sinu,
vraticu se ja u domovinu!

Allahu je Bosna najmilija,
zemljo moja, volim tebe i ja!
Jer na svijetu jedna zemlja ima,
i majka je Bosancima svima.

Pred Allahom, ja na sedzdu padam,
i oprostu Njegovom se nadam!
Oprostice i Allah i mati,
za te, Bosno, i zivot cu dati!

Pod tudjinsku cizmu nisi pala,
uvijek si se odbraniti znala!
Puskom, pjesmom, sevdahom i perom,
Allahovom Istinom i vjerom!

E.TERZIC

DUSA BOLI SRCE VOLI

Ljubav sam svoju zavolio tamo,
nju,majku i BOSNU imam samo.
BOSNU domajku,majku i dragu,
kad kleknem,one daju mi snagu.

Kad kise donesu sivi oblaci,
pomislim,majcini,to su koraci!
Na oblaku ona mene prati,
i bdije nadamnom,draga mati!

Zamoli,majko,za sina svoga,
oprost i milost od dragog Boga,
jer tvoja zelja jeste najveca,
da sina tvoga prati sreca!

Znam da tugujes jer on daleko je,
zal i tuga tijelo skrhala je.
svaka topla,gorka suza tvoja
mene boli,najmilija moja!

Usred ove pustosi i zime,
vjetrovima sapcem tvoje ime,
po njima ti porucujem,mati,
uskoro ce sin da ti se vrati!

Necu vise da me zovu stranac,
ma vracam se BOSNI,ja sam Bosanac!
Opet ce srce rahat,mirno tuci,
kad dodjem BOSNI i svojoj kuci!

E.TERZIC