IZMEÐU TUDJINE I DOMOVINE

ZRNO SVJETLOSTI,IZ DOMOVINE,NAPRAVLJENE OD CUDA,
POBJEGLI BI GOLUBOVI SKROVA,SAMO NEMAJU KUDA.
KAP PO KAP ZNOJA,ISCIJEDJENOG I BOSANSKE KRVI.
NAROD PROSAO NAPACENU TAMU,KO LI CE STICI PRVIz?

SVASTA BIH TI MOGAO RECI,JOS VISE DATI,
OVOJ SMUTNJI,KOJA JE BELAJOM POCELA SJATI.
NA TVOJE MJESTO,NE NE DOLAZI DOMOVINA DRUGA,
SVIJETOM POSIJAN MOJ NAROD,VELIKA JE TUGA.

RASELJAVAJU SE,NA KONTINENTE,NA OCEANE,
NAROD MOJ,IZ DAVNINA,IZVIRE NE PRESTAJE.
PRKOSNO SUTI,MOJ NAROD,SVE DALJE KORACA,
IZMEDJU,NEBA ZEMLJE I NJENIH KROJACA.

PLOVECI K'O MORNAR PO MORU,GDJE JE TUDZINA,
ZVIJEZDO PODIGNUTA,DO BLISTAVIH VISINA.
NESTA'CE IGRE,SATANSKIH ZLIH JEZIKA,
OD MALE ZEMLJE TI POSTADE,SVIMA SAD VELIKA.

SVE OD GAZIJA I KRALJEVA NAMA SLAVNIH,
PRKOSNA RANJENA,NA TLU IZ VREMENA DAVNIH.
OPLAKUJES,TIHO GLASOM,SAPATOM,BOLNOM JEKOM,
IZ STRAHA,KRVI KOJA JE TEKLA CAK RIJEKOM.

GLASINE VIHORE,SA PIRAMIDE SUNCA,SANJAJUCI,
PROPLAKA OBRAZ U LISCU TREPTAJI KAO JAUCI.
BOSANSKIM DUZNICIMA,MISLI NIKAKO DA ODU,
DAVNA SVJETLA,JOS PLAMTE,SJAJU MOM NARODU.

SVJETLOST SE PROPINJE,CEKAJUCI SVANUT MORA,
PRSTIMA SUNCEVIH ZRAKA,OD KOGA NASTAJE I ZORA.
VJETAR MILUJE,SPOKOJNO LICE,SNIVA BEZ PLACA,
SVAKA MOLITVA,OTISNUTA NEBU,POSTAJE SVE JACA.

VELIKI,NAJVECI JE MOJ NAROD PONOSNI,
STOJIMO GORDI,POGLEDOM UPRTIM PREMA BOSNI.
SUNCE NE ZALAZI,SVJETLOSTI ZEDAN,
GLEDAM,PONOSAN,NE ZALAZI A JA NEMOCAN GLEDAM.

E.TERZIC
========