Sve nam stare kuce popravise,
rahatluk srcu dragom oborise.
Cardak djedov mali ali drag,
musafire sluso sjedao na prag.
Moja dusa jos i danas place,
avaza dobra ti stari covjece.
Zavolijo sam topli cardak tvoj,
avliju vidim,odraste tu i otac moj.
Djed ostario,pogleda sa cardaka svoga,
svakog putnika pa i unuka maloga.
Sa cardaka sokaci vidljivi su nasi,
visoki basamaci,to me pomalo plasi.
Ko nam takvu sudbinu skroji?
Sanjam cardak dedo na njem stoji.
Pitaju me ljudi,sta me vuce 'vamo?
Moj dedo,otac,ja sam roden tamo.
Imal' dedo od cardaka ista prece?
Nejma sinko to je cardak moje srece!
Na cardaku uz price snove snili,
tako da smo najsretniji bili.
Na cardak dedi isao sam cesto,
pricaj dedo napravi mi mjesto.
Tiho poce pricu dok nikoga nema,
na cardaku dvorcu mojih uspomena.
E.TERZIC
=========
No comments:
Post a Comment