NA DUVARU LAMPA DOGORIJEVA,
SVE UTIHLO NI PTICIJEG PJEVA.
STARI SPORET IZ OCEVOG VIJEKA,
CJEPANICA KO DA NEKOG CEKA...
ZLATNI PLAMEN PO TAVANU PISE,
MOJE SNOVE KOJIH NEMA VISE...
BUDAN SANJAM SKLOPLJENE MI OCI,
U JOS JEDNOJ PROHUJALOJ NOCI...
MJESEC ZVIJEZDE JOS TU MIRNO STOJE,
BAS KO NEKAD IZ MLADOSTI MOJE...
USUNJA SE NOC KO LOPOV U KUCU,
ISTJERA N'AVLIJU ODUZE ODAJU MI VRUCU.
NAPOLJU TRESNJA I STARI ORAH,
PROBUDI SE UMORAN I POVIKA AHHH!!!!
NESTO ME GRUDIMA PROZE I ZABOLI,
DALEKO SU MOJI KOJE DUSA VOLI...
MOJA RAJA,KUCA KOJE NEMA VISE.
NEMA MENE TAMO,SRCE S MUKOM DISE.
SAMO NOC I MJESEC STO SE NEPOMJERISE,
NIKOG NEMA TAMO,NEMA NIKOG VISE !!!!...
E.TERZIC
========
No comments:
Post a Comment