U SNU DOLAZILA

NA SAMOM OBLAKU S TAMOM U SAMOCI,
OPOJNI MIRISI ZAHUKTALOG LJETA.
SLUSAJUCI OTKUCAJE,ZVIJEZDA U NOCI,
PUNI MJESEC ZLATNI U OBLIKU CVIJETA.

AVAZ KOJI DOPIRE IZ DOMOVINE,
SNENA ME BUDE,SVILENE JOJ HALJINE.
ISPOD KROSNJE I DUBOKA SJENA,
DAHOM OPI,U SAN DODJE,PRELIJEPA ZENA.

KAD MJESECEV SJAJ OBASJA MI LICE,
TAD OSJETIH U SNU,VRELE USNE NJENE.
POGLEDOM SNENIM,POTRAZIH TEBE,
OTOPI HLADNOCU,KOJOM SRCE MI ZEBE.

ZAR TAKO SAN MOZE,DA BESKRAJNO BOLI,
VJECNO TAKO DA CINI,SAMO SJENA NESTASNA.
OKEAN OVAJ,MJESEC I PLANINA NEKA,
ODNESE TE SOBOM,KAO VRIJEME COVJEKA.

TI NE SLUTIS,KOLIKO ZELIM,
DA ZASPIS,NA MOME RAMENU.
DA SANJAS,MOJE DALEKE SNOVE,
O ZENI IZ SNA,NESTASNE ZELJE MI PLOVE.

VJETROM,STO PUTUJE,DALEKO U DALJINE,
SNOVI MI DARUJU,MIRISE DOMOVINE.
PLANINSKOG CVIJETA,LEPRSAVE KOSE,
NJENU TOPLINU TIJELA,SJENU ZENE BOSE.

U TAMI,JEDNE LJETNJE VECERI,
PO VJETRU,JOJ SALJEM,MOJ UZDAH...
PREKO MORA,RAVNICE I ZORE KOJA RUDI,
DO LIJEPE SJENE,STO ME IZ SNA BUDI.
I DALEKE ZENE USAMLJENE.

E.TERZIC
========